Albert Einstein je danas poznat kao „otac moderne znanosti“. Njegovo naborano lice i neuredna kosa su postali simbolom znanstvenog genija a „njegova“ poznata E=mc^2 formula se neprestano upotrebljava kao simbol nečeg znanstvenog i intelektualnog.

Međutim, određeni dio znanstvenih krugova smatra kako stvari nisu tako crno-bijele, te da Einstein ne zavređuje toliku pozornost, kao i to da dobar dio njegovih otkrića i teorija zapravo nisu njegove.

Einsteinovo obrazovanje, odnosno nedostatak istog, važan je dio ove priče. The Encyclopedia Britannica o njegovom ranom obrazovanju kaže kako je imao „slabe obrazovne sposobnosti“. Također, u dobi od 15 godina „s lošim ocjenama iz povijesti, zemljopisa i jezika, napustio je školu bez diplome“. Einstein je 1895. godine pao prijemni ispit za inženjersku školu u Zurichu. Ispit se sastojao od matematičkih zadataka, gdje se Einstein pokazao kao nesposoban riješiti ih.

Izvorne teorije ili plagijati?

Pošto nije mogao upisati se u inženjersku školu, zaposlio se u patentnom uredu u Bernu gdje je radio na zaprimanju tehničkih dokumenata za izume, niži činovnički posao. U patentnom uredu radio je do 1909. godine. Svo vrijeme pokušavao se upisati na fakultet, ali mu to nikako nije uspijevalo. Sve su to činjenice, a sada počinje mit.

Navodno, dok je radio svoj posao u patentnom uredu, bez pomoći kolega ostalih znanstvenika, bez laboratorija, ili bilo čega vezanog uz istraživački rad, Einstein je u slobodno vrijeme napisao četiri revolucionarna znanstvena rada na polju teorijske fizike i kvantne mehanike koji su objavljeni 1905. godine.

Mnogi su uvidjeli nemogućnost takvog pothvata, uključujući i samog Einsteina, koji je ljudima objašnjavao kako su mu te ideje pale na pamet u snu dok je spavao, onako iz vedra neba…

Navodno, formula E=mc^2, koju uvijek povezujemo s Einsteinom i njegovom teorijom relativnosti nije zaista njegova. Prema Umbertu Bartocci-ju, profesoru na sveučilištu u Peruggi i povjesničaru matematike:

tu poznatu formulu je prvi objavio Olinto De Pretto dvije godine prije Einsteina. De Pretto je 1903. godine objavio svoju formulu u znanstvenom časopisu ‘Atte’, a 1904. ju je ponovno objavio ‘Royal Science Institute of Veneto’. Pod Einsteinovim imenom objavljena je tek 1905. godine. Einstein je dobro znao talijanski, a čak je i kratko vrijeme živio u sjevernoj Italiji. Nečuveno je zanemariti originalnog autora formule i držati zaslužnim onoga tko tvrdi da ju je otkrio nakon što su formula i njezine derivacije već objavljeni. Formula ‘E=mc^2’ bi se trebala zvati ‘De Prettova formula’, a ne ‘Einsteinova formula’.

Jedno pitanje koje bi moglo ostati neodgovoreno jest koliko je Einstein izvukao iz radova Hedrika Lorentza i Henrija Poincarea u formuliranju teorije posebne relativnosti. Dijelovi Einsteinovih radova iz 1905. dijelom su isti kao i Lorentzovi iz 1904. i Poincareovi iz 1905. godine. Iako je Einstein pročitao ranije radove ove dvojice, tvrdio je da nije vidio ove radove prije svoga rada iz 1905. Jedna značajna činjenica jest ta da rad u vezi posebne relativnosti nema referenci, što upućuje na to da je Einstein svjesno skrivao svoje tragove.

Jedan izvor je zabilježio:

David Hilbert je napisao članak koji sadrži ispravnu formulu opće relativnosti pet dana prije Einsteina.“ Iz drugog izvora doznajemo: „Einstein je objavio svoj rad 25. prosinca 1915. u Berlinu a Hilbert 20. studenog u Göttingenu. Hilbert je 18. studenog primio pismo od Einsteina u kojem mu se ovaj zahvaljuje što će mu 20. studenog poslati skicu rasprave. Prema tome, Hilbert je Einsteinu zapravo poslao kopiju svog rada najmanje dva tjedna unaprijed prije nego što su obojica objavila svoje radove, ali Einstein nije Hilbertu poslao kopiju svojeg.

Očito je Hilbertov rad uskoro morao postati Einsteinov rad.

Godine 1927., H. Thirring je napisao:

H. Poincare je već u potpunosti riješio problem vremena nekoliko godina prije pojavljivanja Einsteinovog prvog rada (1905.). Sir Edmund Whittakerov detaljni pregled, ‘Povijest teorija etera i elektriciteta, 2. izdanje’ (1953.), sadrži poglavlje nazvano ‘Teorija relativnosti Poicarea i Lorentza’. Whittaker je detaljno zabilježio razvoj teorije, bilježeći autentičnu povijest, i u referencama prikazao prave izvore na koje se Einstein nije pozvao u vezi velikog dijela teorije. Einstein nije ponudio nijedan spomena vrijedan argument za Whittakerovu poznatu knjigu…

Einstein je još uvijek bio živ kada je Whittakerova knjiga objavljena i nije izjavio ništa u vezi nje. Niti je tvrdio da je oklevetan, niti je išta opovrgavao, niti je dao bilo kakav javni komentar.

Povijesni zapis je lako dostupan i istinu znaju mnogi znanstvenici i povjesničari, čak i ako se boje išta reći. Ideju da svjetlost ima najveću brzinu su dokazali Michelson i Morley godinama prije Einsteina. Hendrik Lorentz je odredio formulu koja dokazuje relativnost vremena i zakrivljenost prostora do čega dolazi kada se dostigne brzina svjetlosti. Ova gospoda zajedno s Davidom Hilbertom i Olintom De Prettom su pobrisana sa slike te je Einstein zadobio poštovanje zbog njihovog rada.

Einstein sa svojom sestričnom Elsom, s kojom se kasnije oženio. U vezi s Elsom bio je 7 godina dok je istovremeno bio u braku s prvom ženom, Milevom.

Rad Davida Hilberta na formuli specijalne relativnosti je podnesen za objavljivanje prije Einsteinova, a Einsteinu je bio podnesen kao prepiska. Einstein je tvrdio da su formule do kojih je Hilbert došao njegove. (Hilber je preminuo 1943.)

Vrlo je čudno kako je osoba poput Einsteina postala tako poznata, dok su mnogi drugi veliki znanstvenici jednostavno ostali nepoznati javnosti. Ono što to čini još čudnijim su sljedeće postavke: Einstein je bio loš učenik, prosječnih mogućnosti, čak je pao matematiku u sedmom razredu. Nije bilo ničeg značajnog u njegovim sposobnostima ni dostignućima, sve dok se nije zaposlio kao činovnik u patentnom uredu u Bernu.