Kada se spomene trgovina robljem i robovlasništvo, većinu će ti pojmovi asocirati na poznate događaje povezane s Afrikom i dvjema Amerikama te djelomično Europom, u čemu su kao robovlasnici dominirali Europljani. Međutim, trgovina robljem epohalnih razmjera odvijala se na afričkom i bliskoistočnom području mnogo ranije.

Arapska plemena vodila su trgovinu robljem na područjima sjeverne Afrike, zapadne Azije, jugoistočne Afrike te Europe. Glavnina trgovine odvijala se još u srednjovjekovno doba, a protegnula se sve do ranog 20. stoljeća.

Arapi su s robovlasničkom praksom i trgovinom robljem započeli nakon što su arapski trgovci ostvarili kontrolu nad obalom Svahili te morskim putevima preko Indijskog oceana u 9. stoljeću. Robovlasnici su tada porobljavali Bantu plemena na području današnje Kenije i Mozambika te Tanzanije, a odvodili su ih na obalu.

Povjesničari sugeriraju da je oko 17 milijuna Afrikanaca prodano u roblje na obali Indijskog oceana, na Bliskom istoku te na sjeveru Afrike. Oko 5 milijuna robova kupili su sami Arapi.

Europljani kao robovi

Tržnice robljem na sjeveru Afrike također su preprodavale europske robove. Europljane su u ropstvo odvodili uglavnom berberski gusari koji su napadali brodove ili vršili prepade u pomorskim gradovima Italije, Španjolske, Portugala, Francuske, Engleske i Nizozemske, pa čak i Islanda.

Muškarci, žene i djeca iz europskih zemalja porobljavani su u tako velikim brojkama, da su brojni pomorski gradovi napuštani.

Europske robinje u rukama arapskih trgovaca. | Izvor: pinterest

Prema tvrdnjama nekih povjesničara, procjenjuje se da je između 1 i 1.25 milijuna Europljana završilo kao roblje u sjevernoj Africi od početka 16. stoljeća, pa sve do sredine 18. stoljeća. Trgovinu europskim robljem vodili su uglavnom trgovci iz Tunisa, Alžira i grada Tripolija.

Dio Europljana kao roblje su preprodavali marokanski trgovci na mediteranskoj obali, a u ovoj regiji je zarobljeno i preprodano oko 700 Amerikanaca između 1785. i 1815. godine.

Nakon što je trgovina europskim robovima završila oko 1850-ih, preprodaja robova iz Afrike prema islamskim zemljama znakovito se povećala, što je okončano tek europskom kolonizacijom Afrike oko 1900.

Berberski pirati u pohodu na plijen. | Izvor: pinterest

Bantu plemena

Arapska trgovina Bantu robovima, poznatim i pod imenom Zanj, na jugoistoku Afrike jedna je od najstarijih takvih praksi koja je preduhitrila europsku transatlantsku trgovinu robovima za punih 700 godina.

Muški robovi uglavnom su bili prisiljeni raditi kao sluge, vojnici i radnici. Ropkinje su se također prodavale kao služavke, ali i kao konkubine diljem bliskoistočnih i orijentalnih zemalja.

Napad na afričko selo. | Izvor: pinterest

U trgovini su sudjelovali Arapi, ali i Afrikanci te Azijci, čime se trgovina protezala preko Perzije na daleki istok.

Arapska trgovina robovima trajala je od 7. stoljeća sve do 1960-ih. Povijesne zabilješke govore kako su robovi posebno bili zanimljivi u Arabiji i Jemenu tijekom 1920-ih.

Somalija

U Somaliji, Batnu manjine potekle iz Bantu skupina koje su se naselile na jugoistoku Afrike nakon širenja iz Nigerije i Kameruna, kasnije su zarobljene te su prodane u arapskoj trgovini robovima.

U periodu od 1800. do 1890., u roblje je prodano između 25.000 i 50.000 Bantu ljudi na tržnici robova u Zanzibaru na somalijskoj obali. Većina robova potjecala je iz etničkih skupina Majindo, Makua, Nyasa, Yao, Zalama, Zaramo i Zigua. Većina ih je došla iz Tanzanije, Mozambika i Malawija.

Etiopija

Tijekom druge polovice 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća, robovi su se iz Etiopije brodovima slali na tržnice na arapskom poluotoku te drugdje na Bliskom istoku. Oni su se koristili uglavnom kao sluge, a neki su radili na poljima. Drugi su služili kao nosači, goniči stoke, pomorci, vodiči deva i zidari dok su žene služile kao pralje, pomagačice u trgovinama ili u kuhinjama.

Razgledavanje „robe“ na tržnici robova. | Izvor: pinterest

Najbolje su prolazili oni koji su radili za dužnosnike kao tjelesni čuvari ili kao pomoćnici trgovaca. Većina njih čak je imala određene slobode te su neki i sami imali robove.

Etiopljanke su s druge strane bile poznate kao poželjne konkubine. One ljepšeg izgleda uživale su čak i u raskošnom životu te su bile ljubavnice vlastodržaca i drugih važnih osoba.

Centralna Afrička Republika

U Centralnoj Afričkoj Republici tijekom 16. i 17. stoljeća, arapski trgovci robljem počeli su širiti svoj posao na Saharu te prema rijeci Nil, gdje su načinjeni novi putovi. Robovi iz ovih dijelova slali su se brodovima na mediteransku obalu, u Europu, Arabiju te na zapad Afrike.

Arapska tržnica afričkim robljem. | Izvor: pinterest

Arapska trgovina robljem na Indijskom oceanu, preko Crvenog mora te na Mediteranu, zavladala je mnogo prije nego su se Europljani pojavili na afričkom kontinentu kao trgovci robova.

Islamski zakoni i ropstvo

Iako Kur’an ne promiče robovlasništvo niti trgovinu robovima, šerijatski zakon dopuštao je ovu praksu, ali i zabranjivao porobljavanje Arapa. Glavne mete za ropstvo bili su narodi koji su živjeli na graničnim područjima s islamskim svijetom.

Robovi su tako uglavnom dolazili iz središnje Azije, Europe, ali najvećim dijelom iz Afrike.

Zaključak

Premda se o povijesnim brojkama uvijek vode sporovi, kako među stručnjacima, tako i među općenito laicima, činjenice o arapskoj trgovini afričkim robovima su neosporne i nepobitne. Ropstvo je u svijetu uvijek bilo zastupljeno, a i dan danas u mnogim afričkim zemljama postoji ovakva praksa.

Svjedoci smo da se u vremenu izrazito osjetljivih diskusija često robovlasništvo koristi kao svojevrsna moralna ucjena i pokušaj nabijanja kolektivne krivnje za ono za što mnogi današnji narodi nisu krivi. Naprotiv, upravo Europljani su jedan od primjera koji je među prvima odbacio robovlasništvo kao primitivnu, nečovječnu i barbarsku praksu.