Godine 1989., gotovo 45 godina nakon oslobođenja logorskog kompleksa poznatog kao Auschwitz-Birkenau, započeo je međunarodni spor oko stvarnog broja žrtava koje su ondje izgubile život.

Poljske vlasti, zajedno s većinom masovnih medija u svijetu, 44 godine su tvrdile da je oko 4 milijuna ljudi zbrisano u Auschwitzu. Međutim, 1989. dolazi do naglog preokreta i promjene mišljenja, a u konačnici i službenog drastičnog smanjenja broja žrtava.

Kao posljedica toga, memorijalne ploče koje su navodile 4 milijuna žrtava, uklonjene su 1990. Iste godine oformljena je i istražna komisija kako bi se ustanovio realniji broj žrtava.

Nakon što je komisija objavila svoje rezultate u ljeto iste godine, nova brojka naširoko je distribuirana u svjetskim medijima. Štoviše, mnogi su priznali kako je stara preuveličana brojka bila samo propagandna laž.

Nove memorijalne ploče postavljene su u bivšem logoru, a danas muzeju, 1995. godine, uz novu brojku od 1.5 milijuna žrtava.

Svjetski mediji o službenom smanjenju broja žrtava. | Izvor: pinterest

Ipak, stvari nisu stale na ovome. Kontroverze je već 1993. i 1994. podigao francuski farmaceut Jean-Claude Pressac, koji je u svjetskim medijima bio proglašen stručnjakom za tehnička pitanja oko Auschwitza.

Pressac je brojku smanjivao dva puta, prvo na 800.000, a zatim na 700.000. U svibnju 2002., brojka je pala na 550.000, što je naveo Fritjof Meyer, vodeći novinar njemačkog geopolitičkog časopisa Osteuropa. List je objavljivalo Njemačko društvo za istočnu Europu pod vodstvom profesorice Rite Süssmuth, koja je nekoć bila predsjednica njemačkog parlamenta.

Članak je zbog manjeg obima čitatelja uglavnom prošao nezapaženo. Tek je nekolicina njemačkih medija svratila pažnju, uz uglavnom oštre osobne kritike prema Meyeru, koji je prozvan „novim svjedokom revizionista.

Povijesno i znanstveno istraživanje holokausta u većini europskih zemalja danas se smatra protuzakonitim, ukoliko otkrivene i javno objavljene činjenice ne idu u korist službeno usvojenoj verziji. Ipak, ovakvi scenariji pokazali su zašto mnogi danas pokušavaju razlikovati ratnu propagandu od stvarnosti.