Ekoseksualizam – novi trend seksualno devijantnog ponašanja

© Matt Sav

Moderno „civilno“ društvo svakodnevno uvodi i nove trendove zasnovane na površnosti koja se svodi na seksualni odnos, a usputno skriva pod iluzijom „ljubavi.“ Bizarnostima tu nema kraja, pa svako malo svjedočimo novim trendovima koji se pojavljuju, kao što se i žohari pojavljuju u prljavim okruženjima.

Biti normalan i živjeti u skladu s prirodnim načelima danas znači zaostalost. Tako barem tvrde oni koji se smatraju naprednima, odnosno „progresivnima.“ Takva sintagma koristi se podmuklo već godinama, skrivena iza retorike kojom se navodno promiče ljubav i veliča sloboda, a istovremeno se proziva i osuđuje svakog tko nije dio takvih grupacija.

U svemu tome niti majka Priroda nije mogla ostati nevina i netaknuta, već se i taj odnos morao svesti na incest. Stoga je u moru seksualnih devijacija stvoren  – ekoseksualizam.

Prije četiri godine, izvjesna Elizabeth Stephens, snimila je film pod nazivom „Ekoseksualna ljubavna priča“, u kojem ona i njena partnerica ližu drveće, igraju se s blatom, te „vode ljubav“ s okolišem.

Ekoseksualizam tada nije bio tako poznat, ali se u međuvremenu raširio, zahvaljujući Stephens, koja inače radi kao profesorica umjetnosti u američkom gradu Santa Cruz te je vođa pokreta koji navodno spaja umjetnost, seks i ekologiju. Pritom se kao perjanice pokreta promiču spolni odnosi s prirodom te primjerice ženidba ili udaja za ocean, drvo ili tek cvijet.

Elizabeth Stephens | © UC Santa Cruz

Stephens je u međuvremenu snimila i novi film, koji posve očekivano nosi naziv „Voda nas čini vlažnima“, a premijera filma održana je na jednoj umjetničkoj izložbi u Njemačkoj prošlog tjedna.

Tijekom ovog ljeta, Stephens je upravo u Njemačkoj vodila takozvanu „Ekoseks turneju“ u kojoj je pokazala 25 načina kako „voditi ljubav“ sa Zemljom, kako biti ekološki osviješten, poučavala je eko-seksualne vježbe te kako pronaći E-točku i ostvariti orgazam s „planetarnim klitorisom“.

Stephens je na jednom javnom sveučilištu održala i „Ekoseksualni simpozij“, a tom prigodom osmišljen je već i naziv za protivnike ovog trenda – ekoseksofobi.

Početkom ove godine, Stephens je postala ko-autorica knjige pod nazivom „Istraživački vodić za Planet oragazam: za svako tijelo,“ koja nudi uvid u istraživanje različitih tipova orgazma te kako ih ostvariti.

© Eric McGreggor

O širenju i propagiranju novog trenda svjedoči i članak u magazinu Teen Vogue, koji čitateljima objašnjava:

Bilo da je riječ o masturbiranju s vodom, korištenju eko-friendly lubrikanata ili doslovnom seksu s drvetom – osoba bilo koje seksualne sklonosti koja pronalazi erotičnost u prirodi ili vjeruje da će pretvaranje zaštite okoliša u seks usporiti uništenje planeta, može biti ekoseksualna.

Kao i kod svih seksualnih devijacija, eksoseksualizam se svodi isključivo na površnost, odnosno na seksualnost, čemu svjedoči i sam naziv. Ukoliko se malo pozabavimo logikom i filozofijom, ovaj novi trend možemo prozvati i jednim oblikom incesta.

Elizabeth Stephens Annie Sprinkle u akciji lizanja drveta | © Screenshot

Tu tvrdnju potvrđuju i Annie Sprinkle te Elizabeth Stephens, obje „stručnjakinje“ za ekoseksualnost koje objašnjavaju smisao ekoseksualizma: „Na Zemlju više ne gledate kao na svoju majku, već kao na ljubavnicu, a prirodu doživljavate kao senzualnu, erotičnu ili seksi.

Voljeti prirodu na prirodan način te iskazivati poštovanje prema njenoj grandioznosti savršenosti, ali i okrutnosti, uskoro se više neće smatrati normalnim. U svijetu „novih normala“ svaka takva težnja smatrat će se izopačinom, a takav svijet već danas krasi na stotine izmišljenih fobija, ali niti trunka logike i zdravog razuma.

Autor: Tribun