Europska borba protiv terorizma – svijeće i medvjedići

Foto: Leon Neal

Nakon ukupno 567 žrtava terorističkih napada u Europi, nama i dalje ništa nije jasno. Samo u prvoj polovici ove godine, u Europi je u prosjeku svakih devet dana zabilježen pokušaj izvođenja terorističkog napada. No, unatoč toj islamističkoj ofenzivi, Europa uzvraća udarac s plišanim medvjedićima, svijećama, cvijećem, molitvama, objavama na Twitteru i mijenjanjem profilnih slika na Facebooku.

Europi još nije jasno da teroristički napadi koji pogađaju njezine metropole predstavljaju rat, već misli da se radi o pogrešci nekolicine poremećenih ljudi koji su „krivo shvatili islamska učenja“. Danas ima više britanskih muslimana u redovima ISIL-a nego u vojnim snagama Velike Britanije, i više nasilnih salafista u Francuskoj nego vojnika u čitavoj švedskoj vojsci.

Trinaest godina nakon napada na željezničku postaju u Madridu, europski vođe i dalje čitaju s istog blesimetra: sakrivaju slike boli i ptanje da ne bi širili strah; skrivaju činjenicu da je dobar dio islamističkih napadača odrastao u Europi; ponavljajući da je „islam religija mira“; i naglašavajući kako „nećemo mijenjati svoj način života“. Istovremeno gledamo kako nam te iste vlasti oduzimaju jednu za drugom naše građanske slobode, slobodu izražavanja, slobodu misli, slobodu kretanja i slobodu vjerovanja.

No i dalje nam nije palo na pamet da ispitamo političke i ideološke temelje koji su doveli do ove katastrofe, kao što su multikulturalizam i masovna imigracija. Oštre protuterorističke mjere, koje bi doista osujetile terorističke planove i srušile im moral, nisu nikad poduzete.

Žalosna istina je da Europa nema političke volje boriti se protiv ISIL-a i sličnih džihadističkih skupina. Da to nije tako, radikalni islamisti ne bi mogli mogli stvarati svoje enklave poput Molenbeeka u Belgiji ili brojnih no-go zona u Francuskoj i Velikoj Britaniji.

Neki vodeći političari, poput gradonačelnika Londona ili Francuskog predsjednika, nam poručuju da se moramo priviknuti na terorizam, jer „on je dio svakodnevnog života u velikom gradu“.

Umjesto koncentriranja na džihad i radikalni islam, europski vođe nastavljaju trubiti o „ruskoj opasnosti“. No, jesu li ruski vojnici napali Westminster? Jesu li se ruski agenti raznijeli na koncertu u Manchesteru, pritom ubivši mnoštvo djece i mladeži? Jeli ruski Spetznaz prošle godine izveo masakr u Bataclanu, ili su to ipak bili islamisti koje su zapadne elite otvorenih ruku prihvatile i pozvale da dođu u Europu?

Izvor: Gatestone Institute