Feminizam – Rat protiv ženskog identiteta

Feminizam je otvoreni napad na ženstvenost i ženski identitet. Sama srž žene kao bića iskvarena je od strane onih koji su stvorili i rukovode feminističkim pokretom, a to je posljedično jedan od glavnih faktora propadanja europske civilizacije i zapadnjačkog društva. Da bi se povratio prirodni poredak stvari u našem društvu i civilizaciji, žene moraju povratiti svoj identitet i ojačati ga, a jedini mogući način da se to postigne je odbacivanje marksističke doktrine feminizma.

Feminizam počiva na pretpostavci da su žene kroz čitavu povijest bile ugnjetavane od strane muškaraca. To bi normalnom čovjeku odmah trebalo zvučati kao teški apsurd, međutim, kroz vještu emocionalnu manipulaciju, ta ideja uspjela je pridobiti široku potporu. Feministička ideja zagovara tezu da je spol „društveni konstrukt“. Tu marksističku doktrinu ne može se gledati drugačije, nego kao rat protiv prirodnog poretka stvari.

Ljudska vrsta je od pamtivijeka živjela u skladu sa prirodom. Kao i svim drugim vrstama, osnovni poriv nam je bio produljenje vrste i prenošenje naših gena na svoje potomke, iz generacije u generaciju. S takvim prirodnim poretkom stvari, bilo je nužno da muškarci i žene preuzmu različite uloge u društvu, zbog svojih fizičkih različitosti.

villamihaela3Zbog tih različitih uloga, koje su uvjetovane fizičkim različitostima, spolovi su formirali različite psihološke karakteristike koje su dodatno naglašavale tu različitost te definirale muški i ženski identitet. Ništa glede naše biologije se nije niti dan danas promjenilo, unatoč tome što nas kroz doktrinu kulturološkog marksizma pokušavaju uvjeriti da ništa od toga više ne važi, samo zbog činjenice da uslijed razvoja tehnologije žene mogu skrbiti same o sebi bez pomoći muškaraca.

Biološka je priroda muškaraca da osjećaju potrebu za zaštitom svojih žena, s obzirom da su žene te koje opet tom muškarcu omogućuju zasnivanje obitelji i stvaranje potomstva. Biološka priroda žene uključuje potrebu da se osjeća zaštićenom od strane muškarca. Žene, s obzirom da imaju daleko višu razinu estrogena, sasvim su drugačijeg psihološkog karaktera, koji se više temelji na emocijama, što je sasvim prirodno jer takve karakteristike omogućavaju ženama da budu kvalitetne majke i odgajateljice.

Kada tjeramo žene da napuste ideal obiteljskog života i stvaranja potomstva, uskraćujemo im srž njihovog identiteta. Žene se tjera da ili prolongiraju odluku o stvaranju obitelji sa ciljem ganjanja „profesionalne karijere“, ili se od njih nerealno očekuje da istovremeno odgajaju djecu i ganjaju karijeru. Slijedeći taj feministički ideal modernog društva, uskraćujemo ženama pravo da razvijaju i održavaju svoj vlastiti identitet s kojim ih je priroda obdarila.

Feminizam je sustav koji tradicionalno muške uloge više vrednuje od ženskih uloga, posebno uloga supruge i majke, to je sustav u kojem su tradicionalno ženske uloge na stupu srama. Nadalje, to je sustav koji žene i muškarce predstavlja kao suprotstavljene strane, s tim da su muškarci uvijek u ulozi tlačitelja.

Feminizam je štetan na više razina. Na nivou društva, zajednice, naroda, on radi štetu jer unosi razdor u homogeno tkivo društva, uskraćujući nas za međusobnu solidarnost unutar naroda, te oslabljuje narod kao takav. Ujedno smanjuje i prirodni natalitet naroda, te obezvređuje obitelj time što odvaja ženu od svoje obitelji i djece, te odgoj prepušta televiziji i dječjim vrtićima.

Na osobnom nivou, feminizam čini štetu razarajući tradicionalnu vezu između muškarca i žene. Ta veza se ne temelji na pretpostavci jednakosti. To nije simetričan odnos, već komplementaran, gdje jedno nadopunjava drugo.

Priroda je u nas uložila jako puno tijekom milijuna godina evolucije. Mi nemamo to pravo niti mogućnost reći kako nama prirođene uloge više nisu potrebne, jer „to više nije u modi“. Mi smo to što jesmo, odnosno ono što su milijuni godina evolucije stvorili od nas. Muškarac je muškarac, u svakoj stanici svojeg organizma, ne samo u genitalijama, kao što isto vrijedi i za žene. Mi smo precizno i pedatno prilagođeni svojim zasebnim životnim ulogama. Ne možemo promijeniti tu stvarnost donošenjem novog zakona ili pravnog akta, jer priroda ne poznaje ljudsko pravo, niti ga priznaje.

Prkošenje tom prirodnom poretku rezultira gomilom zbunjenih, razočaranih i nesretnih muškaraca i žena. Usto stvaramo i hrpu ljutitih muškaraca i žena, kako feministkinja tako i muških šovinista.

Ako želimo doista usčuvati ovu civilizaciju od propasti, osnovni preduvjeti su da se muškarci ponovno počnu ponašati kao muškarci, za čim mora slijediti da se i žene ponovno počnu ponašati kao žene, ponovnim preuzimanjem uloge oslonca našeg društva, kroz njegovanje obiteljskog života i odgoja budućih generacija.

Autor: Ivica Mandekić