Feminističke ideje i javne akcije duže vrijeme „krase“ zapadnjačka društva, ali i ova istočno-europska. Čak i površnim promatranjem mnogi su utvrdili kako je feminizam zapravo od naoko svrsishodne ideje dogurao do potpune degradacije žene.

Žene su navodno i danas, pored svih prava, u navodno „patrijarhalnom“ društvu još uvijek „obespravljene“ i „ugnjetavane“, a navodno su i „neravnopravne“ te još uvijek promatrane kao „seksualni objekt“, neovisno o tome što za neke od takvih stanja same snose krivnju.

Patetična rafalna paljba isprobanih ofucanih etiketa pritom još uvijek privlači pažnju naivnih, jer feminizam je navodno jedini način da se žene postavi uz bok danas uvelike feminiziranim muškarcima, kako bi neka egalitaristička utopija bila zadovoljena.

Estetski ideal modernog feminizma. | Foto: pinterest

Tragedija leži u tome da su estetski promatrano, feministice većinom pretile ružne antisocijalne frustrirane osobe, koje sebe smatraju izopćenicama zbog toga što nemaju pimpek, a ne zbog svog neprivlačnog izgleda i prije svega ponašanja. Jer, dokazano je u praksi, da je lakše cmoljiti oko nečega, nego poduzeti uvijek teže korake da se to promijeni.

S druge strane, poznate FEMEN-ice estetski su ipak malo privlačnije, ali su podjednako degutantnim aktivnostima srozale žene na nivo primitivnih divljakuša koje sumanuto arlauču besmislene fraze uz neizostavno nagrđivanje golih poprsja.

Domet FEMEN-a. | Foto: Getty

Iako se kroz povijest feminizam može promatrati kao dosljedna borba za prava žena, jer društvo je tada žene doista stavljalo u drugi plan po određenim pitanjima, žene danas imaju puna prava raditi i biti što god požele. Tome svjedoči na tisuće primjera iz realnog života.

No, čak su i kroz povijest te „potlačene žene“ bile nerijetko vođe naroda, ali i znanstvenice te mnogih drugih zanimanja koja su doprinijela društvenom razvoju.

Stoga je feminizam danas, kao i brojni pokreti, sam sebi svrha, kako bi osobe željne pažnje dobile medijsku pozornost radi pomahnitalih ideja o tome da se ženu mora staviti na pijedestal istovremenim njenim nagrđivanjem i potpunim uništavanjem njenog dostojanstva.

Sustavno degradiranje žene kao jedina metoda. | Izvor: Antikor

Feministice se, začudo, u silnom aktivizmu, ne zalažu da žene rade na baušteli, da čiste nuklearna postrojenja ili pak da obvezno služe vojni rok ili da rade u rudnicima i teškoj metalnoj industriji. Ne, poanta je iluzorna borba za nekakva „prava“ i „jednakost“.

Danas imamo žene koje su direktorice tvrtki, predsjednice država, vođe velikih stranaka i raznih pokreta ili organizacija; kćeri, sestre, majke – kraljice. Pa ipak, negdje uvijek neodostaju „prava.“

Navodni ideali. | Foto: AP

Da stvar bude gora, te iste feminističke organizacije uporno i sustavno ignoriraju masovna silovanja po Europi, što je upravo vrhunac nasilja nad nježnijim spolom. Jedini razlog tome je kontradiktornost feminizma, kao danas ljevičarske ideologije, i toga da su glavni akteri masovnih silovanja – imigranti.

Strah od „rasizma“ doveo je tako do još jednog paradoksa koji je jasno dokazao da moderne i mondene feministice ne prezaju pred žrtvovanjem žena za neki morbidni ideal univerzalizma.

U konačnici, jasno je da feminizam danas ni po čemu ne predstavlja nikakvu zaštitu za žene, bilo da je riječ o obiteljskom nasilju ili pak ugnjetavanju na poslu te manjim plaćama. Štoviše, feminizam je od nekadašnjeg istinskog zalaganja za društveno jednaki status žena, dogurao do sustavnog uništenja svega što većina i danas kod žena drži svetim.

Ženstvenost, vanjska i unutarnja ljepota te majčinstvo, koje danas itekako može ići paralelno s tako razvikanom „karijerom“, pod feminizmom su stjerani u kut srama. Iz tog razloga, feminizam zaslužuje svaku osudu kao i brojne moderne ekstremističke ideje skrivene iza lažnog humanizma.

Autorica: V. K.