Festival pjesme i plesa u Latviji

 Festival pjesme i plesa kao nacionalni događaj iznimnog kulturnog značaja datira još iz 1873. Teško je opisati i objasniti kako preko 15 000 pjevača može pjevati u jednom zboru, s izrazitom točnošću, tehnički vješto, uz boju tona i stil. Jednako tako je teško objasniti kako više od 15 000 plesača iz folklornih skupina može plesati i tvoriti oblike inspirirane drevnim latvijskim simbolima.

3rd Song Celebration. 30 June-22 July, 1888. Joint choir of 2618 singers and the audience.

Suprotno nekim mogućim razmišljanjima, ovaj festival i njegov sadržaj usko je vezan za neka stara vjerovanja, kojih se Latvijci nimalo ne srame. Ta vjerovanja datiraju iz predkršćanskih vremena, pa se i pjesme pjevaju u čast nekim malo znanim božanstvima koja su tek personifikacija sunca, mjeseca ili zvijezda.

Prvih pet festivala, od 1873. do 1910., održano je još za vrijeme Carske Rusije, pa je i pjevanje na latvijskom jeziku tada bilo od posebnog značaja. Slijedeća tri, od 1926. 1938., bila su posvećena slobodnoj državi Latviji. U razdoblju između 1948. do 1985., vladajuća komunistička diktatura pokušala je festival pretvoriti u komunističku propagandu, budući da duh Latvijaca i njihov nacionalni ponos nije bilo tako lako zaustaviti. Suprotno očekivanom, Latvijci su upravo na tadašnjim festivalima izražavali najdublji nacionalni ponos i prkos komunističkoj diktaturi. Dvadeseti festival, održan 1990., predstavlja Treće buđenje, jer su se festivalu pridružili i mnogi Latvijci u egzilu. U razdoblju od 1993. do 2013., festival je doživio i međunarodnu popularnost te priznanje UNESCO-a kao jednog od jedinstvenih događaja i remek-djelo vokalne i neopipljive baštine čovječanstva.

13th Song Celebration. 18-24 July, 1960, along with the 4th Dance Celebration. Festival choir: 11 248 singers.

Latvijske narodne pjesme, ili „Dainas,“ imaju stoljetnu povijest, a procijenjeno je da takvih pjesama ima preko jedan milijun! Tematika pjesama je uglavnom o životu, ljubavi, prirodi, božanstvima, rođenju, braku, ali i smrti.

Glavna svrha ovih festivala je pokazati drugim Latvijcima, a posebno mladima, osjećaj nacionalnog ponosa i identiteta. To je posebno bilo važno u vrijeme kada je pod vladavinom komunizma bilo zabranjeno isticati nacionalnu zastavu i druga obilježja. Međutim, sovjetske vlasti nisu se usudile zabraniti održavanje festivala. Unatoč pokušajima rusifikacije festivala, među Latvijcima je ostalo jasno kako je taj događaj čisti latvijski odraz kulture i samo njihovog identiteta.

XXV Latvian Nation-wide Song and Dance Celebration, 2013

Zanimljivo, od 1987. do 1991., pjevanje nacionalnih pjesama postao je jedan od najvažnijih načina otpora protiv sovjetskog režima. Nešto slično događalo se i u Litvi i Estoniji, a to je danas poznatije pod nazivom Pjevajuća revolucija.

Ono što je posebno za ovaj festival pjesme i plesa, gdje je ples uklopljen 1948., je masovnost po broju sudionika. Tako je na primjer 2003. godine u generalnom zboru sudjelovalo preko 30 000 ljudi iz 300 manjih zborova; više od 50 plesnih skupina i 57 limenih orkestara, tri simfonijska orkestra i jedan komorni orkestar. Cijeli taj događaj, zajedno s raznim izložbama i paradama, održao se kroz jedanaest dana.

Festival se zbog svojeg obima održava svakih pet godina u glavnom gradu Rigi, a zadnji, 25. po redu, je održan 2013. godine.

https://www.youtube.com/watch?v=C8Q_KVLDR9c