Istragom njemačke Savezne agencije za migracije i izbjeglice (BAMF) pokazala je kako kriminalci među imigrantima s dosjeima o ubojstvima, silovanjima i preprodajom droge ostaju u zemlji zahvaljujući „ljudskim pravima.“

Njemački tabloid Bild, došao je u posjed zapisa i pisama koje terenski djelatnici BAMF-a šalju u sjedište u Nurembergu. Radi se o pismima koja sadrže upozorenja kako se u zemlji nalaze okorjeli kriminalci s debelim dosjeima.

Sigurnosni odjel BAMF-a, tako je zaprimio upozorenje o imigrantu protiv kojeg je u Turskoj podignuto 85 optužnica. „Prijavljeni je izjavio na saslušanju te je pokazao kako se oko 85 kaznenih postupaka vodi protiv njega u Turskoj. Također postoji i uhidbeni nalog za njega,“ stoji u jednom dopisu.

Druga pisma sadrže mnogo ozbiljnije i bizarnije informacije. Takvo je primjerice ono koje opisuje imigranta iz Gane imenom Baba M., koji tvrdi kako je ubio najmanje 40 ljudi.

Zatim je tu imigrant iz Bangladeša, zemlje u kojoj nema ni traga ratu, a koji je „priznao“ kako je isto tražen zbog ubojstva. Razlog zbog kojeg traži azil jest taj, da bi u Bangladešu bio osuđen na doživotni zatvor.

Pismo iz siječnja 2017., navodi imigranta iz Eritreje koji je izjavio kako je mučio ljude tijekom svog rada na poziciji zatvorskog čuvara u matičnoj zemlji.

U pismu iz kolovoza 2016. spominje se Pakistanac koji je priznao da je silovao muškarca u svojoj zemlji. „Prijavljeni je seksualno sklon muškarcima i ženama. U Pakistanu je prijavljeni silovao muškarca. Za daljnje detalje molim koristiti protokol saslušanja,“ stoji u pismu.

Među imigrantima se našlo i onih koji bi mogli biti ratni zločinci. Takav primjer je imigrant iz Sierra Leonea koji je izjavio kako je masakrirao muškarce, žene i djecu dok je služio kao „dijete-vojnik“. U drugom pismu spominje se Liberijac koji je „ubio i vršio egzekucije nad mnogim ljudima tijekom ratnih operacija u Liberiji.

Prema njemačkim zakonima, kakve imaju praktički sve države EU, imigranti koji tvrde da su počinili zločine i gnusna zlodjela ne mogu biti deportirani upravo zbog tih zločina, jer im u matičnim zemljama navodno prijete smrtne kazne ukoliko budu deportirani.

Pored svega, pisma su opravdano podigla pitanje koliko zapravo takvih „slučajeva“ ima među imigrantima. Ona su također pokazala na kakvim osnovama se temelji „humanost“ europskih zemalja koje se diče civiliziranošću i poštenjem. Potonje je pak dobrano uzdrmao skandal vezan za mito i korupciju na čijoj osnovi je preko 1000 imigranata dobilo azil.