Sociologinja Salima Amari, koja trenutno živi u Francuskoj, u svojoj novoj knjizi objasnila je kako su lezbijke koje odrastaju u francuskim četvrtima naseljenim imigrantima, prisiljene skrivati svoje seksualne sklonosti, dok su mnoge prisiljene iseliti se ukoliko otvoreno o tome progovore.

Amari je provela punih šest godina razgovarajući s 52 žene sjeveroafričkog porijekla, a koje žive u imigrantskim četvrtima francuskih gradova. Pritom je otkrila ono što su već mnogi naglašavali, a to je da su lezbijke, kao i homoseksualci, prisiljeni skrivati svoje seksualne sklonosti zbog straha od napada ili odbacivanja od članova obitelji, piše L’Express.

Gradske lezbijke mogu tražiti udobnost u anonimnosti, odbijati izlaženje, kako bi održale ravnotežu. Ako postanu previše vidljive, izgubit će obitelj i roditeljske veze,“ tvrdi Amari.

U rijetkim slučajevima kada se djevojke izjasne, to često dovodi do raskola u obitelji,“ rekla je Amari dodajući da one „koje izađu“ često moraju preseliti u drugi grad.

Amari je negirala postojanje fizičkog nasilja prema lezbijkama u ovim četvrtima, navodeći za to bizaran i nestvaran razlog. Prema njenim tvrdnjama, tijekom večeri na ulicama navodno javni prostor okupiraju većinom muškarci, „pa će oni vjerojatnije biti metama homofobije. Često, žene samo prođu kroz taj prostor.

Ironično, to nije bio slučaj u veljači ove godine, kada su dvije mlade lezbijke napadnute u pariškom predgrađu Val-d’Oise.

Homoseksualci također nisu izbjegli ovakve situacije, pa su tako dvojica muškaraca bili metama prijetnji smrću u pariškom predgrađu Hauts-de-Seine.

Kao što sama logika nalaže onima koji malo bolje poznaju kulturu Arapa i Afrikanaca, homoseksualnost i druge seksualne devijacije nespojive su idealima imigranata, posebice ne onih koji dolaze iz područja pod utjecajem islama. Unatoč tome, brojne LGBT skupine i one koje potiču takve ideje i sklonosti još uvijek promiču i masovnu imigraciju vjerujući kako će promjena okoline promijeniti i nečija razmišljanja i duboko ukorijenjena razmišljanja.