Tijekom svojeg ovotjednog službenog posjeta Hrvatskoj, predsjednik „isključivo židovske države“ Reuven Rivlin otvoreno je pljunuo Hrvatima u lice rekavši kako se Hrvatska „mora suočiti sa svojom fašističkom prošlosti“ jer je to naša „moralna dužnost“.

Neovisno o tome tko što misli o broju žrtava u Jasenovcu, činjenica je da se nametanje kolektivne krivnje cijelom jednom narodu godinama provodi sustavno i neselektivno iz krajnje bizarnih ciljeva.

Snose li današnji stanovnici Hrvatske krivicu za „hrvatski Auschwitz“, kako ga naziva Rivlin?

Hrvatska je društveno odavno zapela u limbu između 1941. i recimo 1950., a zahvaljujući upornoj retorici ideološki sukobljenih strana, mi smo još uvijek u fiktivnom ratu. Pritom svakako nisu pomogla niti odbijanja adekvatnih utvrđivanja točnih brojki žrtava, niti sustavno propagiranje raznorazne mitomanije.

Rivlin je u svom posjetu također žestoko kritizirao navodno toleriranje „pro-nacistiške“ ideologije unutar društva, referencirajući se pritom na „problematični“ pozdrav istaknut na memorijalnoj ploči nedaleko od logora u Jasenovcu.

Ironično, Rivlin je izgleda zanemario činjenicu da Izrael već godinama vodi okrutnu rasističku politiku kada su u pitanju imigranti iz Afrike, a o odnosu prema Palestincima ne vrijedi niti trošiti riječi.

Dok Izrael zatvara 1-godišnju afričku djecu, židovske organizacije kritiziraju SAD zbog „nepravedne“ imigracijske politike

Spomenimo i kako je upravo izraelska vlast, unatoč protivljenju iznenađujuće velikog broja Izraelaca i Židova u SAD-u, nedavno usvojila zakon kojim je omogućena legalna rasna segregacija između Židova i ne-Židova, a po kojem će se nastaviti dosad „ilegalno“ širenje židovskih naselja na palestinskim teritorijima.

Dakako, rasistički orijentirani Izraelci kao opravdanje pritom koriste – holokaust – kojeg se desetljećima upotrebljava za ostvarivanje imperijalističkih, političkih, monetarnih i društvenih ciljeva.

U konačnici, što bismo točno trebali učiniti u pogledu naše „fašističke povijesti“? Bismo li ju trebali zaboraviti? Izbrisati? Još žešće propagirati? Analizirati? Ispitati? Trebamo li češće isticati i neke od vodećih uloga Židova u institucijama NDH? Ili ih trebamo što bolje sakriti?

Zabrane javnog isticanja obilježja NDH i uzvikivanje „problematičnog“ pozdrava nisu dovoljne? Nije dovoljna niti činjenica da je javno isticanje komunističkih obilježja, pod kojima je izginuo veliki broj Hrvata, dopušteno uz izgovor da je riječ o „antifašizmu“? Očigledno ne.

I dok će se u „ultraliberalnoj“ i „demokratskoj“ Hrvatskoj nastaviti voditi „povijesne bitke“, u modernom demokratskom Izraelu i dalje ćemo gledati sustavno etničko čišćenje te legalnu supremacističku i totalitarnu politiku uz neizbježno spominjanje „očuvanja židovskog identiteta“ i vječnu samo-viktimizaciju te optuživanje svih i svega za sve i svašta.

Pritom će se po potrebi isticati ironija zvana „dobra gospodarska suradnja“, a zbog toga jedino mi moramo ponovno okrenuti stražnjicu i prihvatiti ulogu vječnog tiranina. Jer u suprotnom bi kritika prema Izraelu bila okićena epitetom kojim će biti okićen i ovaj članak.