Morana – staroslavenska boginja tame, zime i smrti

Igor Ozhiganov: Morana

Staroslavenska boginja tame, zime i smrti očekivano nikad nije bila obožavana među slavenskim narodima. Morana je simbolizirala dugu i hladnu zimu koja je često sa sobom nosila smrt u obliku gladi ili strahovite hladnoće, odnosno bolesti. Njen dolazak uvijek se dočekivao sa strahom, dok se odlazak slavio s velikom radošću.

Moranina čista suprotnost je boginja proljeća, Vesna, koju su stari narodi uvijek dočekivali slavljem i pjesmom, dok su ispraćali Moranu – zimu. Uz ove ispraćaje zime vezani su i brojni rituali. Primjerice, često se izrađivala posebna lutka koja je bila Moranino utjelovljenje, a koja bi se potom ritualno uništavala. Lutku načinjenu od slame narod bi prvu tukao motkama, a potom bi ju se bacalo u vodu ili spaljivalo.

Tijekom mjeseca ožujka, prakticirao se još jedan ritual vezan za Moranu. Selima se šetale maskirane povorke ljudi koje su pjevale određene pjesme te su pravile buku koja je za cilj imala otjerati Moranu. U nekim krajevima se i danas održavaju slične manifestacije, dakako prilagođene modernim vremenima i bez nekog osobitog duhovnog značenja, već više kao turistička atrakcija.

U proljeće Morani opadaju snaga i zloća, tada ona, u liku prelijepe djevojke dugih kosa bijelih kao snijeg, izlazi na zemlju i zavodi mladiće svojim predivnim likom i umilnim govorom. Od njih traži iskrenu ljubav i pažnju ali nikada ne dobije to što želi. Te mladiće ne ubija kao ostale, već ih napušta ostavljajući u njihovim srcima beskrajnu tugu koja je odraz njezine i koja ih prati cijeloga života.

Prema nekim vjerovanjima, Morana je povezana i sa bogom zvanim Vodan. Vjerovalo se kako Vodan i Morana zajedno utapaju ljude u svojim mračnim vodama, zbog čega su im stari Slaveni pokušavali udovoljiti raznim darovima i žrtvama, dakako, ne onim ljudskim, jer bi to bilo besmisleno.

Morana je u nekim krajevima bila poznata i kao Modruna, vještica koja je obitavala u barama. Ona se obično pojavljivala kao stara i iznimno ružna žena, ali onima koji nisu pokazivali strah prema njoj, pojavljivala se i kao mlada i lijepa djevojka, nastojeći ih zavarati i namamiti u smrt. Morana je opisivana kao tamnokosa žena zastrašujućeg izgleda, a sličan opis vezan je za još jedno biče koje je bilo poznato kao Kuga.

Za Kugu se pak smatra da predstavlja samo još jedan mračni aspekt Morane, baš kao i Mora – ženski demon koji noću napada ljude sjedeći im na grudima i stvarajući im noćne more. Otuda i riječ „mora“. Mora u sebi nosi zao duh koji noću izlazi u različitim oblicima i napada ljude u snu, „mori“ ih. Vjerovalo se da ona kao vještica ima sposobnost pretvoriti se i u razne druge stvari ili pak životinje.

Ime Mora ima slično značenje kod svih slavenskih naroda, a prvi put se spominje u jednom češkom izvoru iz 14. stoljeća. Sama riječ „mora“ je indoeuropskog porijekla, a primjerice na sanskrtu, kao riječ „mara“ znači umiranje, smrt ili ubijanje.

Morana sama po sebi nikad se nije smatrala apsolutnim zlom ili zlim božanstvom jer niti jedan sustav starih vjerovanja nema božanstvo s takvim osobinama. Jednako tako, ne postoji niti apsolutno ili savršeno dobrih bogova. Takve podjele došle su tek s kršćanstvom.

Kod Istočnih Slavena, Morana je boginja plodnosti, zaštitnica žena i ženskih poslova posebno predenja. Njen drveni idol postavio je knez Vladimir na brdu u Kijevu pored idola Peruna i ostalih bogova. Na sjeveru Rusije nazivaju ju i Mokuša te ju u legendama prikazuju kao ženu velike glave i dugih noktiju.

U pojavi Morane može se jednostavno primijetiti kako su naši preci kroz stara vjerovanja personificirali ali i poštovali i ono što im nije nosilo dobro te ih je plašilo ili užasavalo. Većina tih strahova dolazila je upravo od prirodnih pojava, a smrt kao dio životnog ciklusa to svakako jest.

Autor: Tribun