Demokracija

Danas je opće poznato kako je demokracija tek mrtvo slovo na papiru i ofucana fraza onih kojima je obraz odavno poprimio boju kaljuže. Zasnovana na utopijskim idejama, demokracija je još jedan fenomen koji je uništio mnoge živote prodajući se pod tobož dobrobit i jednakost sviju.

Polazna točka tog koncepta je da su „svi ljudi jednaki.“ Samim time tvrdi se kako svi imaju jednaka prava te da svi podjednako odlučuju po pitanju vlastite sudbine, na višem nivou. U sve se upliće i parlamentarizam, u kojem od naroda birani predstavnici donose odluke.

Prije svega, notorna je laž da su svi ljudi jednaki. Jednaka prava ili jednakost pred zakonom također su najobičnije laži, jer je iz prakse poznato da pred zakonom nitko nije jednak, a o pravima ne vrijedi niti trošiti riječi.

Ideal „jednakosti“ je pak pokazao kako i oni najnesposobniji mogu sudjelovati u odlučivanju, što je dovelo do toga da nesposobni dobiju položaj moći i neodgovornosti.

Demokratski sustav

Izabrani predstavnici naroda ne predstavljaju niti narod, niti njegove interese, već tek interese specifične skupine ili svoje vlastite. Skriveni iza brojnosti stranačkih pripadnika i zakona koje su sami donijeli, ovi pojedinci primjer su potpunog odbacivanja odgovornosti za svoje postupke.

Ukratko, parlamentarna demokracija i njen koncept neodgovornosti postali su bit moderne politike koja je dovela do eliminacije bilo kakvog autoriteta te će u konačnici rezultirati potpunim kolapsom naroda i država.

Načelo vodstva

Načelo vođenja uvelike se razlikuje od demokracije, budući da je taj koncept zasnovan na prirodnoj nejednakosti među ljudima. Postoje inteligentni ljudi, a postoje i oni krajnje glupi; odgovorni i oni potpuno neodgovorni; marljivi i lijeni… Različite su rase, narodi, pa i sami pojedinci unutar određene etničke skupine.

Stoga je jedini način biranja vodstva ocjena sposobnosti vođenja naroda i podređivanja njegovim interesima. U takvom konceptu samo standard ocjenjivanja može biti jednak za svakoga.

Samim time pojedinac se ocjenjuje u skladu sa svojim sposobnostima i dosezima, na osnovu čega mu se dodjeljuje odgovorna rukovodeća uloga. Demokratski koncept „svakome isto“ tu gubi svaki značaj, a s njim i svaki oblik neodgovornosti i skrivanja.

Sustav s načelom vodstva

Prema takvim načelima, oni koji su spremni žrtvovati više i nametnuti svoj intelekt, dostići će viši položaj u piramidalnom obliku vodstva.

Dok u demokratskom sustavu, „moć države“ iluzorno dolazi od naroda, prije svega na osnovu izbornog glasanja, odgovornost se prebacuje na samu vlast. U praksi je to vrlo jasno vidljivo, jer upravo u Hrvatskoj takav model (ne) funkcionira već više od dva desetljeća.

Demokracija je u konačnici rezultirala nepostojanjem jasnog vodstva i prije svega neodgovornošću onih koji navodno slove kao vođe.

Nasuprot tome, načelo vodstva podrazumijeva autoritet na vrhu, a odgovornost svih koji su postavljeni u organizacijski lanac na osnovu svojih sposobnosti. Osobnost sposobnog pojedinca uvijek je nadmašivala nesposobnost mase, jer pojedinac je taj koji oblikuje masu.

U načelu vodstva, biti vođa uvijek znači biti odgovoran, a ne imati privilegije. Biti vođa znači biti primjer drugima, a koga bi se danas moglo izdvojiti kao pozitivan „primjer“ u demokratskom sustavu?

Izbor budućnosti

Povijesno gledano, demokracija je oduvijek bila simptom propadanja društava, počevši od Grka, preko Rimljana, pa sve do današnjih naroda Europe koji doslovce izumiru slomljeni idejama demokracije.

Iako su mnogi u Hrvatskoj odustali od glasanja, shvaćajući da više ne postoji nikakav normalan izbor, većina još uvijek vjeruje kako na demokratske načine može natjerati ili promijeniti volju i ideje vladajuće elite.

Referendumi, prosvjedi i objave na društvenim mrežama uz slične demokratske iluzije pritom su najčešće korišteni alati u ratu kojeg je nemoguće dobiti tim sredstvima.

Vodstvo ili propast?

Ovakav sustav, kao i brojni drugi u povijesti, biti će srušen tek ukoliko mu se otvoreno suprotstavi fanatična i lojalna organizirana skupina odlučnih ljudi koji za slobodu i napredak neće čekati druge da nešto naprave.

Iako je danas lakše sumnjati u nešto takvo zbog raslojenosti, razjedinjenosti i manjka sposobne nacionalne inteligencije, nadu ipak ne treba gubiti. Povijest je pokazala da su brojni truli sustavi padali, pa će se isto dogoditi i s ovim. Pitanje je, međutim, tko će i kada preuzeti uzde, kako bi stvari konačno počele normalno funkcionirati.

S obzirom na stanje države, slom sustava sve je bliže.