Dugi niz godina imamo priliku slušati i gledati kao se navijače putem medija prezentira kao primitivnu bagru sklonu nasilju i drugim incidentima. S druge strane, ti isti mediji sudionike borilačkih mečeva često veličaju u njihovom premlaćivanju suparnika u ringu.

Vidjeli smo kako je Cro Cop tako poslao Kohsaku u bolnicu sa slomljenim kostima lica. Unatoč očitoj brutalnosti i krajnje teškom ishodu za Japanca, mediji nisu skrivali oduševljenost „demoliranjem“ i „razbijanjem“ Japanca. Dakako, takvo prezentiranje nije neka novost.

Izvor: zagreb.info

Izvor: dnevno.hr

Izvor: vecernji.hr

Kakve to veze ima s navijačima? Borba u ringu navodno je sigurnija, postoje pravila i suci. Pravila imaju i navijačke skupine, iako su ona nepisana, a sudaca koji bi prekidali borbu u kritičnom trenutku također nema. Sve se svodi na svjesnost sudionika tučnjave. No, zar nije i u borbama u ringu, koje ironično zovemo borilačkim „sportovima“, bilo smrtnih slučajeva i teških ozljeđivanja?

Samo u boksačkim mečevima u ringu smrtno su stradale 923 osobe u periodu između 1890. i 2007. Unazad desetak godina, zabilježeno je i 13 smrtnih slučajeva koji su bili povezani s MMA borbama.

Borci u ringu svjesni su rizika kojem se izlažu pri ulasku u njega, jednako kao i navijači koji su svjesni mogućih posljedica sukoba sa suparnicima. Čak niti korištenje uobičajenog „oružja“ ne čini neku bitnu razliku, jer gledano s moralne pozicije – nasilje je i dalje nasilje, bilo da je riječ o „šaketanju“ ili premlaćivanju palicama.

Kada se dogodi incident na utakmici, koji vidi na stotine tisuća vjernih pratitelja multimilijunskog biznisa, sazivaju se izvanredne sjednice sabora, emitiraju posebne emisije i pozivaju gosti političari, policajci i sociolozi – krema „moralne vertiakle“ koja svaki puta uz pomoć medija proziva i poziva na smirivanje strasti i koješta drugo.

No, čim netko u ringu nekog „pospremi“ u bolnicu, ako već ne u lijes, isto takvo nasilje veliča se putem istih medija, a svim onim „moralnim vertikalama“ najednom ni traga.

Nije Mirko učinio ništa što netko drugi ne bi možda učinio i njemu u sličnoj borbi. Dapače, izrazio je žaljenje zbog nanesenih ozljeda Japancu. Same borbe u ringu niti nisu zapravo problem, jer u njima se sudjeluje dobrovoljno. Međutim, možemo li tučnjave navijača također službeno proglasiti „sportom“, budući da i u njima dobrovoljno sudjeluju oni koji su željni fizičkih obračuna? Ako ubacimo i suca, hoće li biti više šanse za nešto takvo?

Izvor: net.hr
Izvor: net.hr

Nakon nekog od budućih navijačkih sukoba na recimo autocesti, mediji bi trebali veličati pobjedničku navijačku skupinu koja je premlatila i poslala u bolnicu pripadnike suparničke grupe. To je sasvim identično borbi u ringu, a samim time očekuje se i podjednaka promocija u medijima.

Možda bismo na taj način uklonili barem tračak dvostrukih mjerila i licemjerja iz društva koje na ovakvim principima gradi određene predodžbe o sustavu, gdje se jedno nasilje naziva „sportom“ te odobrava, potiče i veliča, dok se drugo kritizira, pljuje i spušta na nivo barbarizma.

Nasilje je sastavni dio svijeta i ono nikad neće nestati. Ako pak neki žele biti dosljedni, onda bi po tom pitanju barem mogli zadržati ispravan stav i biti jednoznačni. Ipak, u konačnici će mnogi zaključiti kako je većina medija ionako odavno ukaljala svoj obraz, ako ga je ikad i imala.

Autor: V.K.