Mandelino ime u današnjem svijetu simbolizira borbu protiv ropstva, represije, netolerancije i režima aparthejda. Malo tko u pravilu zna išta o njegovom životnom putu i navodnoj borbi za slobodu.

Koliko puta se na zemlji stvorio doslovni pakao u ime „demokracije“, „jednakosti“ i „ljudskih prava“? „Sloboda, jednakost, bratstvo,“ donijeli su vladavinu terora u Francuskoj i masovni pokolj oko 40-ak tisuća ljudi na giljotinama; komunizam diljem svijeta rezultirao je genocidima koji nikad nisu ostvarili utopiju.

Izvor: Pinterest

Sliočna stvar dogodila se i događa se u Južnoj Africi, pa je od ukidanja aparthejda i dolaska Mandele na vlast 1994. pobijeno na tisuće bijelaca, mahom farmera, a sama država postala je sinonim kaosa, fizičkog i seksualnog nasilja, kako prema bijelcima tako i među samim crncima.

Poput umjetno kreiranog imidža Martina Luthera Kinga, koji je promovirao mir, a prakticirao strategiju poticanja nasilja te bio poznati plagijator i seksualni perverznjak, Mandelin imidž u javnosti također ima potpuno izopačeni status svetosti.

Zašto je Mandela bio u zatvoru?

Jeste li se ikad zapitali zašto je točno Mandela proveo 27 godina u zatvoru? Zato što je bio crnac?! Niti jedan mainstream medij nikada nije pisao ništa o tome, pa se u javnosti stvorila očekivana slika da je Mandela „gulio“ 27 godina samo zato što je bio navodna žrtva rasističkog režima.

Prije svega, Mandela je prvi put postao meta vlasti Južne Afrike nakon što je rekao kako komunistički Afrički Nacionalni Kongres (ANC), koji je u to doba bio ilegalna organizacija, nije imao alternativu nego provesti oružanu akciju u znak otpora.

Bomba detonirana u gradu Amanzimtoti 23. prosinca 1985. odnijela je život troje djece. | Izvor: Pinterest

Godine 1956., Mandela je uhićen zajedno s većinom ANC-ovih lidera na osnovu optužbi za veleizdaju zbog poticanja nasilne revolucije protiv vlasti. Ipak, suđenje je Mandeli donijelo slobodu 1958., ali je već 1960., uslijed brojnih rasnih nemira ponovno uhićen, ovoga puta bez optužbe. Ipak, nakon šest godina, Mandela je pušten na slobodu.

Sudionik terorističke skupine

Međutim, Mandela nije mirovao. Prikriven je putovao po zemlji i organizirao ćelije ANC-a te regrutirao nove teroriste. Dana 29. svibnja 1962., inicirao je masovni štrajk, a policija je za njim raspisala tjeralicu. Mandela je pritom ustrajao na činjenici da ANC mora i dalje težiti oružanom sukobu i upotrebi nasilja, jer je samo političko ratovanje bilo preslabo za težnju ka „crnačkoj slobodi.“

Mandela, inspiriran komunističkim učenjima i djelima Fidela Castra te gerilskim ratovima Mao Zedonga i Che Guevare, osnovao je 1961. skupinu Umkhonto we Sizwe (Koplje nacije ili prema rječniku Zulua, MK). MK je bio militantno krilo ANC-a, čija svrha je bila oružanim i nasilnim napadima na infrastrukturu srušiti režim aparthejda. U osnivanju MK sudjelovali su još Walter Sisulu i dugogodišnji vođa Komunističke partije Južne Afrike, Joe Slovo, porijeklom Židov.

Uništavanje infrastrukture. | Izvor: Pinterest

MK, s Mandelom kao jednim od glavnih vođa skupine, kovao je plan o sabotažama, kojima navodno nije bio cilj ubijanje civila, ali su oni neizbježno bili žrtve. U većini slučajeva žrtve su bile žene i djeca, a dobar dio njih pripadao je i crnačkoj populaciji. MK je 16. prosinca 1961. krenuo u sabotaže isprva ciljajući državnu infrastrukturu, poput elektrana i vladinih ureda, što je trajalo punih 18 mjeseci.

Vodstvo ANC-a složilo se oko toga da se Mandelu pošalje na put po drugim afričkim zemljama, kako bi prikupio financijska sredstva za buduće terorističke akcije. U Etiopiji je Mandela započeo i šestomjesečnu obuku za gerilsko ratovanje, ali je nakon dva mjeseca otišao natrag u Južnu Afriku.

Uhvaćeni na djelu

Mandela je nedugo po povratku u zemlju uhićen te je zatvoren u Johanesburgu, uz optužnicu da je poticao radničke štrajkove te da je napustio zemlju bez odobrenja. Svoj slučaj je pripremio kao prezentaciju ANC-ova moralnog otpora prema rasizmu.

Međutim, 1963., vlasti su prikupile informacije o daljnjem djelovanju MK, te su 11. srpnja 1963. izvršile raciju na farmu poznatu pod imenom „Rivonia.“ Ta farma bila je u vlasništvu Arthura Goldreicha, također židovskog porijekla, koji je također bio poznata ličnost u samom MK-u. Ukupno je uhićeno osmero ljudi: Denis Goldberg, Rusty Bernstein, Arthur Goldreich, Bob Hepple, Govan Mbeki, Ahmed Kathrada, Raymond Mhlaba i ANC-ov vođa Walter Sisulu.

Related image
Bombaški napad izveden 20. svibnja 1983. u ulici Church u Pretoriji. | Izvor: YouTube

U akciji je otkriven plan za teroristička djela poznat kao „Operacija Mayibuye.“ Mandela, koji je već bio u zatvoru, inzistirao je na tome da je otkriveni dokument bio tek „nacrt“ kojeg nisu smatrali realnim. Međutim, Mandela je često opovrgavao činjenicu i da je komunist, iako se godinama kasnije pokazalo da je to laž, budući da je pomoću brojnih dokumenata dokazano da je Mandela bio dugogodišnji član Komunističke partije.

Među stradalima u napadu u Pretoriji bilo je i crnaca. | Izvor: YouTube

Mandela je tako bio jedan od prvih začetnika ideje o oružanoj revoluciji iz koje je stvorena gerilska organizacija Umkhonto we Sizwe, koja je kasnije počinila čitav niz teških terorističkih napada, s velikim brojem civilnih žrtava, kako bijelaca, tako i crnaca.

Suđenje i „moralna“ opravdanja

Na suđenju poznatom kao „Proces Rivonia,“ Mandela je zajedno s ostalim sudionicima optužen za sabotažu i urotu u nasilnom rušenju vlasti. Tužiteljstvo predlagalo smrtnu kaznu vješanjem, ali se zbog međunarodnog pritiska pribjeglo tek doživotnom zatvoru. Sve skupa, MK je optužen za 193 čina sabotaže.

Mandela je o svemu izjavio:

Početkom lipnja 1961., nakon duge i tjeskobne procjene južnoafričke situacije, ja i neki od kolega, došli smo do zaključka kako je nasilje u ovoj zemlji neizbježno te da je nerealno i pogrešno da afrički vođe nastave propovijedati mir i nenasilje u vrijeme kada vlada na naše mirne zahtjeve odgovara silom. Takav zaključak nije bio jednostavan. On je došao tek kad je sve drugo propalo, kada su svi drugi oblici mirnog prosvjeda bili zabranjeni, tada je donesena odluka da se krene u nasilne oblike borbe i da se oformi Umkhonto we Sizwe.

ANC-ov vođa, Walter Sisulu, svjedočio je na suđenju kako je „Operaciju Mayibuye“ osmislio Arthur Goldreich, član Vrhovnog zapovjedništva i bivši član cionističkog podzemlja u Palestini. SIsulu je izjavio kako su sabotaže bile nužne, ali da nije bilo namjere da se nekoga ubije. Međutim, sudac je napomenuo kako je jedan prolaznik bio ubijen uslijed eksplozije u poštanskom uredu, na što je SIsulu rekao „sranja se događaju.

Sve u svemu, suđenje je uz veliku količinu dokaza završilo time da je utvrđeno kako je Mandela bio vodeća ličnost iza Umkhonto we Sizwe, organizacije koja je i nakon svega nastavila svoj teror s mnogo većim brojem žrtava.

Zanimljivo, Mandeli je 1985. tadašnji premijer Južne Afrike predložio puštanje ukoliko odbaci svoje ideale nasilja, što je ovaj odbio. Sve do 1990., Mandela je živio u bungalovu u zatvoru Victor Verster, a zanimljivo je da niti u jednom trenutku svojeg služenja kazne nije bio niti mučen niti podvrgnut ikakvom teroru, što je doista neočekivano od jedne „rasističke“ vlade.

Krvavi pir

Iako je vođa bio zatvoren, MK je nastavio s napadima. Godine 1983. podmetnuta je bomba u jednoj crkvi u blizini sjedišta Južnoafričkih zračnih snaga. Rezultat je bio 19-ero mrtvih i 217 ranjenih. Tijekom idućih desetak godina, bombaški napadi su se nastavili.

Bombaški napad u banci Roodepoortu izveden 3. lipnja 1988. | Foto: YouTube

Godine 1985., pred sam Božić, bomba postavljena u kantu za smeće u području poznatom kao Natal South Coast ubila je 5 civila i ranila 40. Godine 1986., bomba je podmetnuta u jednom kafiću, a ubila je troje civila i ranila još 69.

Image result for anc terror
Bombaški napad izveden 20. svibnja 1983. u Pretoriji usmrtio je 8 crnaca i 9 bijelaca. | Izvor: YouTube

Robert McBride, izvršitelj napada, dobio je smrtnu kaznu, ali je naknadno dobio amnestiju te postao viši policijski službenik poznat po neumoljivoj korumpiranosti!

Pored još čitavog niza drugih bombaških napada, MK je provodio strategiju postavljanja protupješačkih i protutenkovskih mina na ruralnim cestama. Taktika je naknadno napuštena, nakon što se ispostavilo da su žrtve mahom civili, a posebno crnci. ANC je procijenio da si u 30 eksplozija stradale 23 osobe.

Brutalna praksa komunističkog terora

ANC-ova „kampanja sabotaža“ i bombaških napada nastavila se kroz trideset godina, uz brojne civilne žrtve, što je čak i u SAD-u dovelo do toga da je skupina proglašena terorističkom, iako to u nekom političkom smislu ne znači previše. Mandela je s popisa terorista u SAD-u skinut tek 2008. godine.

Zanimljivo je istaknuti da se u Angoli, susjednoj zemlji Južne Afrike, nalazila ANC-ova baza „Quatro,“ zloglasni pritvor, gdje su pripadnici stranke mučili, a nerijetko i ubijali na desetke vlastitih pristaša zbog sumnje za špijunažu, što očito nije bila paranoidna praksa samo u komunističkim režimima SSSR-a, Jugoslavije i ostalih zemalja Istočnog bloka. Istočnonjemački agenti STASI-ja bili su ti koji su ANC-ove pristaše podučili da svakog tko propitkuje dogmu ANC-a treba gledati kao potencijalnog špijuna i izdajnika.

Crne brojke i brutalna ostavština

Procijenjeno je da je tijekom aparthejda, kroz 46 godina, ubijeno oko 7000 crnaca. Međutim, između 1990. i 1994., nakon što je ANC postao legitimna stranka, u međusobnim sukobima crnaca ubijeno je više od 14 000 ljudi. Slična praksa vlada i danas.

ANC je sustavno ubijao sve svoje rivale i one na koje su sumnjali kako su špijuni – najčešće su to vršili metodom poznatom kao „necklacing,“ prema kojoj se na guma polivena benzinom stavljala oko vrata žrtvi te potom zapalila.

Metoda „necklacing“ usmjerena na protivnike. | Izvor: Stockphoto

Suočeni s dokazima o okrutnosti ANC-a i MK-a, iz Zaklade Neslona Mandele svojedobno se pokušao očistiti ukaljani obraz „svete ličnosti“ Mandele te uljepšati mračna strana utopije komunizma:

U petak navečer, glasnogovornik Zaklade Nelsona Mandele rekao je: ‘Mi ne vjerujemo da postoji dokaz da je Madiba [ime Mandele unutar njegovog klana] bio član Partije. … Dokazi koji su bili izneseni su slabi u usporedbi s onima koji to poriču, a tu je i Madibino uporno opovrgavanje te činjenice punih 50 godina. Razumljivo je da bi se Madiba mogao upustiti u legalističku kazuistiku, ali ne bi dao potpuno lažnu izjavu’.

Nelson Mandela je za svoja „junačka“ djela i borbu za ljudska prava dobio više od 250 međunarodnih priznanja, a među njima i Nobelovu nagradu za mir.

Foto: YouTube