U posljednje vrijeme sve više slušamo o odluci američkog regulatornog tijela za elektrokomunikacije FCC, koje je odlučilo povući takozvanu „Net Neutrality“ odredbu koja je donesena 2015. godine, a koja brani pružateljima usluga pristupa internetu (ISP) različito naplaćivanje tarifa i brzina preglednosti određenih stranica.

Tako su se počele pojavljivati najave da će „internet kakvog smo znali zauvijek nestati“ i slične gluposti, te kako FCC oduzima osnovna ljudska prava te omogućuje cenzuru.

Da bi shvatili apsurdnost ovih tvrdnji, dovoljno je prisjetiti se da je internet funkcionirao na sasvim isti način unatrag nekoliko godina, znači prije 2015. godine, štoviše, moglo bi se reći da je na internetu prije vladala i manja cenzura nego danas.

Ono što je posebno bitno za naglasiti, ova odredba ponajviše štiti multimilijarderske tvrtke poput Netflixa, Facebooka i sličnih, a nikako male poduzetnike, kako se to nastoji prikazati.

Dvoličnost zagovornika takozvanog „Net Neutrality“, koji upozoravaju na mogućnost ISP-a (pružatelja usluga pristupa internetu) da cenzuriraju internet, posebno je vidljiva na činjenici da isti mudro šute kad stvarnu cenzuru provode velike internetske kompanije kao što su Google, Cloudflare, Facebook, GoDaddy, Twitter i ostale internetske tvrtke koje cenzuriraju slobodu govora svojih korisnika.

Tako su proteklih mjeseci internetske tvrtke objavile rat slobodi govora, pod izlikom borbe protiv famoznog „govora mržnje“.

Određenim web stranicama tako su odbijene usluge pružanja hostinga i domene ili pak pružanja usluga zaštite od hakerskih napada, sve zbog toga što je na dotičnim stranicama prisutan „govor mržnje“. Pritom moramo naglasiti da se radi o uglavnom američkim tvrtkama, kao i američkim web stranicama, koje su prema američkom zakonu posve legalne i ne krše zakon. Naime, za razliku od europskih zemalja, u SAD-u postoji ustav star preko 200 godina, koji između ostalog u potpunosti štiti slobodu govora, te nije podložan promjenama kako se sprdne vladajućoj kasti.

Istovremeno, američki zakon također garantira pravo privatnim tvrtkama, što svi navedeni internetski divovi upravo i jesu, da sami odluče hoće li nekome ili neće pružiti svoje usluge. Tako dolazimo do situacije da upravo ti divovi, od kojih neki imaju svojevrsni monopol u svojim domenama pružanja usluga, otvoreno provode cenzuru prema nahođenju njihovih vlasnika.

Mnogi pritom smatraju da bi se radi zaštite slobodnog tržišta, a i zbog u ovom slučaju zaštite slobode govora, dotične tvrtke trebalo ograničiti u svojem monopolizmu, te prebaciti dio ovlasti, poput izdavanja internetskih domena, na isključivo državne institucije.

I sam FCC osvrnuo se u svojem izvješću na spomenutu praksu internetskih divova:

…pružatelji usluga dobrovoljno su se priklonili praksi neblokiranja kroz razdoblja kada to nisu bili dužni činiti. Što se tiče slobode izražavanja, posljedni dokazi ukazuju na to da pružatelji hosting usluga, društvene medijske platforme i drugi pružatelji usluga internetske infrastrukture sve češće blokiraju sadržaj na osnovi ideoloških stavova.

Te iste tvrtke očito ne vide, ili ne žele vidjeti ironiju u njihovom vlastitom napadu na slobodu govora, uzevši u obzir da one same tvrde kako će ukidanje „Net Neutrality“ odredbe omogućiti pružateljima usluga pristupa internetu da blokiraju i diskriminiraju web stranice, kad to zapravo same rade svakodnevno.

Net Neutrality je izglasan 2010. godine, te je klasificirao internet kao javno dobro. Tadašnji kritičari smatrali su da će se na taj način uništiti sloboda interneta. Zagovaratelji su pak tvrdili da će to spriječiti pružatelje usluge pristupa internetu da diskriminiraju pružatelje usluga. Ono što su svi pritom zaboravili jest sloboda krajnjim korisnika i opasnost da tehnološke kompanije kao što su Google, GoDaddy ili Facebook postanu policajci interneta i cenzuriraju svakog tko im se ne sviđa.