Njemačka: Sve veći broj „mentalno oboljelih“ imigranata

„Mentalne bolesti“ kao politički korektna terminologija.

© Getty

Nakon niza fizičkih i terorističkih napada imigranata u posljednje dvije godine, njemačke vlasti i policija usvojile su neočekivan novi oblik opisa napadača kroz tvrdnju da je riječ o „mentalnim poremećajima.“

Novo istraživanje navodno je potvrdilo i pokazalo veliki porast depresije i psihičkih trauma kod imigranata koji su u tu zemlju došli isključivo iz financijskih razloga.

Istraživanje je pokazalo da je razina mentalnih bolesti među imigrantima mnogo veća od prosjeka među domaćim stanovnicima. Neki tvrde da je razina depresije, PTSP-a i drugih mentalnih poremećaja 10 puta veća u odnosu na domaće stanovništvo,  piše Der Spiegel.

Navodno čak 40 posto imigranata boluje od nekog oblika depresije, dok mnogi navodno imaju i suicidalne težnje.

Psihoterapeutkinja Mechthild Wenk-Ansohn, izjavila je da neki imigranti razviju neku vrstu mentalnog poremećaja tijekom procesa dobivanja azila, zbog straha i nesigurnosti u svoju budućnost. Također je navela kako je zbog manjka sredstava psihoterapeutima otežano raditi s takvim osobama.

Zbog tih poremećaja, ovi imigranti lake su mete za skupine poput ISIL-a, budući da im one obećavaju rješenje problema. Wenk-Ansohn navodi kako je osobno svjedočila pokušaju regrutiranja jednog „mentalno oboljelog“ imigranta od strane salafista.

Drugi stručnjaci također su upozorili na to da su džihadisti u prošlosti iskorištavali mentalno oboljele pojedince. Danel Zagury, psihijatar, izjavio je: „Danas, ‘Allahu Akbar’ daje osjećaj mističnosti i mesijanskog poziva njihovim djelima. Zato ovi ljudi jure s autom na masu ili bodu nožem strance: vijesti potpomažu njihovu šizofreniju, njihove pomahnitale ispade.

Prošle godine zabilježeno je najmanje 340 slučajeva pokušaja regrutiranja imigranata od strane salafista u prihvatnim centrima.

Nakon što je 26-godišnji palestinski islamist Ahmad A. u Hamburgu početkom mjeseca nožem nasmrt izbo jednog muškarca, a ranio nekoliko drugih osoba u supermarketu, mnogi su za takav čin okrivili njegovu „mentalnu bolest“.

Cijeli slučaj postao je krajnje apsurdan jer je napadač izjavio kako želi biti prozvan „islamskim teroristom“, dok je policija inzistirala na tome da je samo „mentalno poremećen.“

Još bizarnija je činjenica da je policija ovog napadača, kao i mnoge druge, imala na popisu sumnjivih i potencijalno opasnih osoba, ali po dobrom starom običaju nije ništa konkretno učinila. Štoviše, dotičnog je pokušala regrutirati da im bude doušnik u lokalnoj islamističkoj zajednici.

U moru posve nelogičnih postupaka vlasti i policije, kao i u njihovoj impotentnosti da sprovode zakon i zaštite narod od sumanutih napada, diskusija i razglabanje o mogućim uzrocima napada čini se da su se odmaknuli od stvarnog uzroka problema, o kojem je, gle čuda, zabranjeno govoriti pod okriljem zakona o „govoru mržnje.“

Problem liječenjem njegovih simptoma, ili samo razgovorom o tim simptomima, dakako neće nestati, ali to je ionako postalo nevažno u distopijskom svijetu ekstremističke tolerancije i totalitarnog liberalizma. Upravo u tom svijetu „mentalna bolest“ bi se mogla pripisati nekim sasvim drugim osobama.

Autor: Tribun