Njemačku pro-imigrantsku aktivisticu ubio marokanski vozač kamiona

Brat i prijatelji ubijene, također pro-imigrantski aktivisti, ne žele da se njena smrt pripiše kulturološkim različitostima.

Sophia Lösche, 28-godišnja je njemačka pro-imigrantska aktivistica, čije je tijelo pronađeno u četvrtak u gradu Alava u Španjolskoj, nakon višednevne potrage.

Tjedan dana trajala je potraga za Lösche, nakon što se ukrcala na šleper marokanskih registarskih tablica u Schkeuditzu u istočnom dijelu Njemačke. Lösche je tamo stopirala kako bi se odvezla kući u Bamberg, 260 kilometara južnije, piše Bild.

Kamion je zaustavljen u utorak u blizini španjolskog grada Bailen, gdje je vozač želio prijeći granicu i pobjeći u Maroko. Nakon uhićenja, Marokanac je priznao ubojstvo te je otkrio gdje se nalazi tijelo ubijene djevojke. Prema tvrdnjama medija, na tijelu su bili vidljivi znakovi nasilja te silovanja.

Lösche je inače radila za nevladinu pro-imigrantsku organizaciju „No Borders Kitchen“ na grčkom otoku Lesbos, poznatom kao ulazna točka za imigrante koji tamo dolaze iz Turske.

U još jednom primjeru klasične utopijske tragedije, bizarnost je ponovno dobila svoju dimenziju zahvaljujući bratu i prijateljima ubijene. Naime, oni su zabrinutiji zbog korištenja njenog ubojstva od strane „rasista“ u svrhu anti-imigracijske propagande.

Nažalost, jezivi članci kruže još uvijek po internetu, a Sophijin slučaj koristi se za stvaranje ozračja protiv imigracijske politike, protiv stranaca i otvorenog društva. Ovi medijski sentimenti i mnogi samodopadni komentari teško se mogu nadmašiti u odvratnosti,napisala je skupina njenih prijatelja.

Štogod da se dogodilo Sophiji, to definitivno nije rezultat očitih razlika u kulturama,“ dodali su.

Njezin brat, koji je i prijavio njen nestanak, napisao je u pismu javnosti: „Sophina ni pod kojim okolnostima ne bi željela rasističku agitaciju na svoj račun, kao što se već dogodilo u nekim slučajevima.

Psihologija bi vjerojatno imala šta za reći u slučajevima kada se očito promašena ideologija pojedinaca suoči s realnošću, da bi potom isti branili tu ideologiju iako je njen rezultat smrt bližnjih.

Tko zna, možda je Marokanac bio još jedan od onih s „hitnom seksualnom potrebom“, te ga ne treba kriviti za smrt još jedne žrtve morbidne ideološke mitomanije.