Do prije 30-ak godina rijetki su mogli i pomisliti da bi propaganda bilo kakvih površnih seksualnih devijacija mogla zaživjeti na ulicama, u medijima i široj javnosti. Pa ipak, upravo to se dogodilo putem takozvane „normalizacije“ ovih seksualnih sklonosti.

Iako LGBT pokret niječe povezanost s pedofilijom, upravo su pedofili tijekom 1980-ih sudjelovali u začecima promocije svih oblika seksualnih orijentacija koje danas slobodno zovemo „društvenim konstruktom“.

Normalizacijom LGBT sklonosti uspostavila se platforma i za postupno normaliziranje i de-senzibiliziranje javnosti prema pedofiliji te drugim bizarnim i morbidnim sklonostima pojedinaca.

Kako bi se pedofiliju svrstalo u mainstream „seksualnu orijentaciju“, bilo je prijeko potrebno preimenovati ju u nešto manje upadljivo. Stoga su izmišljeni nazivi poput „osobe koju privlače maloljetnici“ (engleski „Minor Attracted Person“ – MAP) i „pedoseksualci“.

Nedavno je u SAD-u pokrenuta web stranica pod nazivom „The Prevention Project“ (TPP), na kojoj se paradoksalno naglašava kako uvođenje pojma MAP nije „preimenovanje“ ili „laštenje“ pedofila, već navodno pružanje pomoći onima koji spadaju u jednu od dolje navedenih skupina.

U tu svrhu, oni ovakve osobe klasificiraju u tri različite skupine:

  • pedofili: oni koje seksualno privlače djeca mlađa od 11 godina;
  • hebefili: oni koje seksualno privlače djeca između 11 i 14 godina;
  • efebofili: oni koje privlače djeca između 15 i 19 godina.

Kako navode na stranici, ovi termini opisuju samo „privlačnost“, a ne „ponašanje“ pojedinca te se navodno seksualno zlostavljanja djece time ne želi poticati ili odobriti.

TPP posebno ističe postojanje osoba koje nisu prekršile zakon, pri čemu se ističe potreba za time da oni u društvu sigurno mogu izraziti svoje seksualne sklonosti, bez da budu mete kritika ili fizičkih napada. Ironično, na stranici se navodi kako su „istraživanja pokazala da nekome djeca mogu biti privlačna bez da ih se neizbježno seksualno zlostavlja.

Ipak, navodi „istraživanja“ su izostavljeni, a u oči silno upada činjenica da osobe koje još nisu prekršile zakon možda samo nisu uhvaćene u zlodjelu od strane pravosudnih institucija koje sve manje obavljaju svoj posao.

Usprkos toj činjenici, posljednjih godina ovi „bezgrešni“ pedofili pokušavaju se izboriti za društveno prihvaćanje i tretiranje identično LGBT osobama, pri čemu bi se ovom poznatom akronimu dodalo i slovo „P“.

Mnogi ljudi danas su vrlo naklonjeni borbi mladih homoseksualnih tinejdžera, a srećom u velikom broju okruženja oni dobivaju prihvaćanje i podršku koja im je potrebna i imaju mnogo uzora koji su krčili put tijekom prošlih teških vremena. To je rijetko slučaj za mlade dečke i djevojke koji otkriju – najčešće u užasu – da ih seksualno privlače mlađa djeca,piše jedan od pedofila pod imenom Ender Wiggins.

On tvrdi da pedofili otkivaju svoje površne seksualne nagone već kada su i sami djeca i da je „proces otkrivanja prilično sličan kao i sa svim ostalim seksualnim orijentacijama – uključujući heteroseksualnost.

Pedofili, bili oni „bezgrešni“ ili aktivni zlostavljači, nigdje ne spominju dobrovoljni pristanak osobe na ispunjavanje njihovih bolesnih seksualnih fantazija. Naime, čak i ako dječak s normalnim razvojem stekne prirodnu seksualnu sklonost ka djevojčicama svoje dobi, to još uvijek zahtjeva dobrovoljni pristanak djevojčice na bilo kakav seksualni kontakt.

U slučaju pedofilije takav termin nigdje se ne spominje, jer pedofilija je tek psihički problem sveden na puku sebičnu površnost tjelesnih užitaka u sadističkom zlostavljanju nemoćne djece koja nisu u stanju niti shvatiti što je seksualnost, niti definirati svoje sklonosti.

Pedofili, slično psihopatima, ne shvaćaju i ne priznaju da u njihovim fantazijama postoji išta pogrešno. Ukoliko su uhvaćeni u svom zločinu, oni ga nastoje bezosjećajno pravdati svojim fantazijama unatoč tome što su kao i klasični silovatelji nekome uništili život.

Kako smo i rekli na početku, prihvaćanje pedofilije u društvu danas se može činiti apsurdnim. Jednako tako, prije 30-ak godina činilo se apsurdnim da će LGBT propaganda biti prisutna u svim medijima i na ulicama gradova, uz neizostavnu podršku državnih vlasti.

Upravo razni procesi de-senzibilizacije javnosti i indoktrinacije same djece u svijet LGBT-a, uvod su u daljnji korak ka legalizaciji i prihvaćanju još jedne kvazi-seksualne orijentacije pod okriljem „ljubavi“ i „seksualnih sloboda“.