Očevi su ono što nas čini ljudima

Teach Your Children Self Control

Nekih 95 posto muških sisavaca ima vrlo male ili nikakve odnose sa svojim potomcima. Homo sapiens je po tom pitanju najznačajnija iznimka, što je znanstvenike navelo na razmišljanje kako je upravo uloga oca ono što nas čini ljudima, za razliku od drugih vrsta.

Iako očevi primarno imaju ulogu zaštitnika i skrbnika za svoje potomke, oni su ujedno vrlo bitni za optimalno razvijanje psiholoških i emocionalnih osobina koje su primarno ljudske, poput empatije, emocionalne kontrole te sposobnosti snalaženja u kompleksnim društvenim odnosima.

Dok je drugim vrstama dovoljno nekoliko godina da potomci postanu samoopstojni i sposobni za samostalan život, ljudskim potomcima odrastanje traje gotovo 20 godina. Antropolozi smatraju da je upravo takav dug period odrastanja uvjetovao potrebu uključivanja još jednog roditelja, ne samo majke, u proces odrastanja. Čak i danas, kako u tradicionalnim tako i u urbanim društvima, očeva prisutnost u poveznici je sa boljim zdravljem i smanjuje smrtnost djece“, tvrdi David Geary sa sveučilišta Missouri.

Evolucijski gledano, faza djetinjstva se vjerovatno produljila kako su očevi postajali uključeniji u odrastanje djece. Sa dvoje roditelja, djeca nemaju potrebu žuriti se ka odrastanju“, dodaje Geary.

Možda zbog brige za buduću financijsku sigurnost svojeg potomstva, očevi se uglavnom fokusiraju na pripremu svoje djece za natjecanje sa ostatkom društva. Daju savjete, potiču obrazovanje i svladavanje poteškoća. Ali ne svodi se sve na davanje uputa i držanje lekcija. Djeca od očeva uče i kroz igru, za razliku od majki, očevi preferiraju grublju igru s djecom.

Očevi često kroz grublju igru imaju tendenciju da naljute svoju djecu, do momenta gdje djeca gotovo izgube kontrolu nad svojim emocijama, a zatim ih smire“, pojašnjava Geary. Ta taktika služi za učenje djeteta kontroli nad svojim emocijama, što posljedično ima značajan utjecaj na njihov odnos sa okolinom i snalaženjem u društvenim situacijama.

Dobri očevi najčešće su nagrađeni kvalitetnim obiteljskim odnosima, kako u svojoj tako i u budućim generacijama. Kada djeca imaju dobre odnose sa svojim ocem, u skladu sa smirenim obiteljskim životom, imaju tendenciju da kasnije seksualno sazriju. Njihovi um i tijelo imaju osjećaj sigurnosti te koriste dostupno vrijeme odrastanja za usavršavanje društvenih vještina prije izlaska u stvarni svijet. To dodatno vrijeme provedeno u usavršavanju svojih sposobnosti i vještina daje djeci prednost pred ostalima. Kao odrasle osobe, vjerovatnije je da će imati stabilnije veze i obitelji, dostići stabilan društveni položaj i postati sposobni roditelji. U tom pogledu, otac koji brine o svojoj djeci posljedično pomaže i svojim budućim unucima.

Odrastanje sa oba roditelja također pomaže u razvijanju društvenih vještina. Prema tvrdnji antropologinje Sarah Hardy, djeca ne samo da odrastaju emocionalno stabilnija, već su sposobnija gledati stvari sa tuđe perspektive, vještina koja je nužna za snalaženje u društvu.

U slučajevima da je odnos oca i djeteta poremećen, nesigurnost koja proizlazi iz takvog odnosa se može biološki odraziti na razvoj djeteta, dajući mu signal da treba brže odrasti. Kao posljedica, djevojke prije ulaze u pubertet i stvaraju nestabilne veze, dok dječaci postaju agresivni i seksualni iskorištavatelji. To se najčešće negativno odražava i na buduće generacije.

Emocionalan doprinos očeva može imati i neke biološke korijene. „Muškarci proživljavaju određene biološke promjene tokom trudnoće svoje partnerice, iako naravno u daleko manjoj mjeri od žena. Muškarci koji su emocionalno vezani i uz to žive sa svojom trudnom partnericom, prolaze kroz vlastite hormonalne promjene, posebice netom prije i nakon poroda“, kaže David Bjorlund sa Florida Atlantic University. Na primjer, novopečeni otac ima povišene razine hormona prolaktina, obično povezanog sa laktacijom u žena, koji potiče njegove njegovateljske instinkte. To bi mogao biti način na koji priroda osigurava stalniju brigu za djecu, koja su inače ovisnija i zahtjevnija od bilo kojeg drugog novorođenčeta u prirodi.

Izvor: LiveScience