Otto Skorzeny rođen je u Beču 12. lipnja 1908. godine. S navršenih 18 godina započinje studij strojarstva, time nastavljajući obiteljsku tradiciju. Pridružuje se i jednom od mnogih borilačkih društava u Beču, te sudjeluje u ukupno 14 borbi sa sabljom. U jednoj od borbi zadobiva ozljedu na licu te mu ostaje veliki ožiljak, po kojem će ga mnogi neprijatelji i saveznici pamtiti kao „Lice s ožiljkom“.

Tijekom tih borbi stekao je mnoga iskustva koja će mu kasnije dobro koristiti u ratovanju, kako je i sam rekao: „Nikad u ratu se nisam toliko bojao kao kada sam se borio u prvoj borbi pred svojim kolegama iz razreda.“

Skorzeny se 1931. godine priključuje austrijskom ogranku NSDAP-a te postaje radikalni pobornik ujedinjenja s Njemačkom.

Zbog ožiljka kojeg je zadobio u mladosti dobio je nadimak “Lice s ožiljkom”

Nedugo nakon početka Drugog svjetskog rata dobrovoljno se javlja na obuku za Luftwaffe. Tada je već diplomirao za inženjera strojarstva, a imao je i iskustva u letenju u malim avionima i bila mu je želja postati pilotom. Nakon pet mjeseci obuke odbačen je jer je bio prestar.

U veljači 1940. godine priključuje se Wermachtu te biva postavljen u artiljeriju. Ubrzo biva prebačen u Waffen SS postrojbe, odnosno 1. diviziju „Leibstandarte Adolf Hitler“ te sudjeluje u invaziji na Nizozemsku te Francusku. Zbog zasluga u borbi biva promaknut u poručnika te je prebačen na balkanski front. Tu se još jednom iskazuje u borbama, a tijekom ljeta 1941. godine sa SS divizijom „Das Reich“ odlazi u Rusiju, ali u prosincu iste godine biva ranjen te je prebačen natrag u Njemačku.

U lipnju 1942. godine pozvan je u samo sjedište SS-a, gdje dobiva za zadatak osnivanje i obuku posebnih elitnih borbenih jedinica. U travnju 1943. Skorzeny postaje zapovjednik prve njemačke elitne jedinice komandosa nazvane „Friedenthäler Jagdverbände“. Članovi jedinice su u Oranienburgu obučavani po novom Skorzenyjevom programu: uz pješačku, inženjerijsku i padobransku obuku, učili su rukovati raznim vrstama oružja i vozila, borilačke vještine, vojne taktike i strane jezike.

U lipnju iste godine dobiva poziv u Orlovo gnjezdo, sjedište Adolfa Hitlera gdje pričaju o mogućnosti oslobađanja Benita Mussolinija kojeg su zarobile nove talijanske vlasti.

Skorzeny dobiva za zadatak njegovo oslobađanje, a za pomoćnika mu se dodjeljuje general Kurt Student. Slijedećeg je dana Skorzeny već došao u Rim, ali saznaje da je Mussolini premješten iz zatvora Maddalena na istoimenom otočiću kraj Sardinije na nepoznatu lokaciju. Nakon nekoliko dana obavještajne jedinice otkrivaju kako je novo mjesto na kojem se nalazi Mussolini zimski sportski centar Grand Sasso na visini od 2000 metara. Na takvoj visini nije bilo moguće iskočiti padobranima zbog prerijetkog zraka te su morali sletjeti avionom.

Nakon oslobađanja Mussolinija

Talijanski vojnici koji su čuvali Mussolinija nisu mogli vjerovati vidjevši kojom brzinom je Skorzeny sletio na potpuno nepristupačnom terenu te u nekoliko minuta prerasporedio svoje vojnike za napad, te su se predali bez ispaljenog metka.

Tijekom slijetanja oštetio se avion kojim su stigli, pa je Skorzeny morao zvati Gerlacha, privatnog pilota generala Studenta, koji je savršeno sletio, ali je zbog malog prostora bilo gotovo nemoguće ponovo poletiti. Dvanaest vojnika okretalo je i nosilo avion, dok nije uspješno upaljen motor i Gerlach zajedno sa Skorzenyem i Mussolinijem poletio. Treba spomenuti koliku je brigu Skorzeny vodio oko Mussolinija u to vrijeme, nije se htio ni trenutak odvojiti dva metra dalje od njega sve dok nisu stigli na siguran teritorij.

Nakon uspješnog oslobađanja Mussolinija Skorzeny dobiva naređenje da krene u akciju hvatanja Josipa Broza Tita, koji je već polako stvarao partizansku republiku u Bosni. U veljači 1944. godine Adolf Hitler šalje Skorzenya sa zadatkom da ubije Tita. Iako je cijela akcija protekla bez pogreške, Tito je ipak uspio pobjeći. Nakon rata pojavile su se glasine da je zapravo pravi Tito i ubijen u toj akciji te da ga je zamjenio dvojnik iz Rusije ali ipak su to samo nagađanja koja naravno nikad nisu potvrđena.

U listopadu iste godine Skorzeny dobiva zadatak hvatanja Miklosa Horthya, mađarskog vođe koji je poticao predaju Mađarske Crvenoj Armiji.

Skorzeny u Madridu 1958. godine

Mjesec dana kasnije Skorzeny kreće i u svoju posljednju akciju, sa 2000 njemačkih vojnika preobučenih u američke uniforme ubacuje se među savezničke redove te izaziva rasulo u njihovim redovima tijekom njemačke ofenzive kroz Ardene. Operacija „Greif“, kako je bila nazvana, sijala je strah i nepovjerenje među američkim vojnicima sve do kraja rata. Sumnja se da je Skorzeny planirao i atentat na generala Eisenhowera, ali to nikad nije potvrđeno, iako se zna da je Eisenhower bio prisiljen ostati dva tjedna zatvoren u svojem sjedištu u Versaillesu.

Otto Skorzeny sakriva se po planinama nakon rata pokušavajući se infiltrirati u civilno stanovništvo. 15. svibnja 1945. godine dobrovoljno se predaje saznavši kako ga savezničke postrojbe traže po okolnim selima.

Bio je optužen za kršenje ratnog prava ali je oslobođen svih optužbi u rujnu 1947. godine. U lipnju 1948. godine bježi iz zarobljeničkog kampa te odlazi u Madrid. Tamo postaje zapovjednik osobne zašitite Francisca Franca. Surađuje i s Juanom Peronom u Argentini te pomaže bijeg i sakrivanje mnogih SS-ovaca. Posebno je aktivan pri dezinformiranju Mossada i ostalih organizacija koje su tražile nacionalsocijaliste nakon rata.

Skorzeny je bio vojni savjetnik egipatskog predsjednika Nassera

Također je sudjelovao i u izraelsko-arapskom ratu, postavši vojni savjetnik egipatskog predsjednika te vršeći obuku egipatskih jedinica.

Otto Skorzeny bio je ratnik inteligentnog uma i velikih fizičkih sposobnosti. Sakupljajući borbeno iskustvo stasao je u borca koji je odnosio pobjede i u trenucima kada se cijelo carstvo rušilo. Njegovo lice s ožiljkom postalo je simbol straha neprijateljima koji su ga čak prozvali najopasnijom osobom Europe. Umro je 5. srpnja 1975. godine u Madridu od raka pluća.