Vlast je ovih dana najavila smanjenje PDV-a s početkom iduće godine na „čak“ 24 posto, no poduzetnici opravdano tvrde kako je veći problem u porezima na rad, zbog kojih mladi ljudi sustavno bježe van zemlje.

Predstavnici istaknutih tvrtki, poput Plive, naglasili su kako u Hrvatskoj nije problem u nadarenosti ili marljivosti radnika, niti u želji poslodavaca da takve ljude zadrže stimulativnim primanjima. Problem je prije svega u visokim porezima na dohotke, prenosi Poslovni Dnevnik.

Jednostavno rečeno, smanjenje poreza na rad definitivno je prvi realni korak ka zadržavanju domaće radne snage, što bi rezultiralo trenutnim povećanjem njihovih prihoda. Dakako, pritom se ne vrijedi niti pomisliti da bi takva povećanja trebala biti drastična.

Međutim, u naše političke elite postoje vječiti izgovori, a dugogodišnja praksa sustavnog nemara, gledanja vlastitih interesa i „potreba“ takozvanih „uhljeba“, dovoljno nam govori da logične i realne poteze ne možemo očekivati.

Hrvatske tvrtke razmatraju uvoz radnika iz Indije

Spuštanje PDV-a za famoznih 1 posto, donijet će bijedno olakšanje i to tek 1. siječnja 2019., ako se i to uopće dogodi. No što dotad i što nakon toga?

Zahvaljujući potpuno promašenim desetljetnim ideološkim bitkama te krajnjoj nesložnosti čitave nacije, koja svoje kritike političke elite i dan danas uglavnom iznosi na Facebook-u, Hrvatska je dogurala do vremena kada ne samo da izumire, nego istovremeno sama sebe cipelari na podu.

U moru ekonomskih bezidejnosti doživjeli smo niz neočekivanih poduzetničkih uspjeha, a pritom smo shvatili i koliko je zavisti i ljubomore prema takvima. Pored svega toga, rijetki su se na političkoj margini uopće dotakli ekonomije, dok se u kaljuži hrvatskog kvazi-politikanstva uglavnom vode igre-ratovi za zabavljanje naivne nacije.

Pad sustava i dalje je sve izgledniji, a on će i dalje biti rezultat naivnog vjerovanja u demokratske utopije i ignoriranje ideja sposobnih i realnih.