Vlasti su na Internetu objavile bazu podataka, s fotografijama i osobnim podacima seksualnih prijestupnika te detaljima o zločinima koje su počinili. Ipak, bazi će imati pristup samo određene osobe.

U bazi podataka nalazi se oko 800-njak prijestupnika, među kojima i pedofili.

Pravo da zaštitimo našu djecu je iznad anonimnosti kriminalaca,“ izjavio je ministar pravosuđa i državni odvjetnik Zbigniew Ziobro. On je također naveo kako ministarstvo stvara još jedan registar u kojem će se naći imena ljudi osuđenih za posjedovanje ili distribuciju dječje pornografije.

Međutim, baza će biti dostupna zasad samo predstavnicima vlasti i zaposlenici državnih institucija. Na primjer, školski ravnatelji će moći provjeriti registre kod zapošljavanja novih kandidata za učitelje. Ukoliko ipak seksualni prijestupnik bude zaposlen na radno mjesto gdje je u kontaktu s djecom, ravnatelj će se suočiti sa zatvorskom kaznom.

Ziobro navodi kako su ovakve promjene prijeko potrebne, budući da poljski kazneni zakon predviđa jedne od najmanjih kazni za seksualne prijestupnike u EU.

Helsinška Zaklada za ljudska prava (HFHR) navodi kako „javni registar nije učinkoviti instrument protiv rizika od seksualnih zločina.“ HFHR nije protiv registra samog po sebi, ali ne želi da on bude dostupan javnosti, što zasad i nije opcija.

Vjerujemo da bi pristup takvoj bazi trebao biti ograničen na usku skupinu korisnika,“ rekao je direktor odbora HFHR-a, Piotr Kladoczny.

Javno dostupan registar nije učinkovita mjera za smanjenje rizika od seksualnog zločina i njegovo uvođenje uzrokovalo bi društvenu zabrinutost kao što bi i dovelo do brojnih negativnih posljedica za obitelji seksualnih prijestupnika,“ rekao je Kladoczny.

Poljsko Udruženje za seksologiju (PTS), također je iskazalo svoje protivljenje javnom registru, ističući da bi postojanje takvog registra smanjilo mogućnosti provođenja terapije za seksualne prijestupnike te da bi za njih bilo nemoguće ponovno se uklopiti u društvo.

Doista, javno objavljivanje imena pedofila i silovatelja zasigurno bi dovelo vrlo vjerojatno do javnog linča. Međutim, možda bi praktičnija mjera prevencije bila ta da se uvede pravilo objavljivanja osobnih podataka takvih osoba ukoliko počine zločin počevši od nekog datuma. Samim time, strah od javnog poniženja i dakako, mogućeg javnog linča, ipak bi imao više efekta.

Govoriti o „ljudskim pravima“ za one koji su drugima otuđili ta ista prava, danas je tek perverzno izvrtanje i ruganje pravdi, što se može vidjeti na niz primjera u bližoj povijesti.