Poljsko ekonomsko čudo

Rušenjem Berlinskoga zida 1989. promijenio se svijet. Nestala je bipolarna podjela svijeta i zapadnjački kapitalizam je zavladao većinom planeta Zemlje. Svijet se promijenio politički, socijalno ali i ekonomski. U tih 25 godina mnoge države su doživjele nagle gospodarske uzlete i nezabilježene razine poboljšanja kvalitete života za njihove građane. Stoga se možemo zapitati koja država je zabilježila najveće ekonomske rezultate? Na to pitanje većina ljudi bi odgovorila Kina. Neki bi rekli Indija, Brazil i Turska a neki bi spomenuli Ameriku.

Međutim, u posljednjih četvrt stoljeća najuspješnija ekonomska priča dogodila se ni manje ni više nego u Poljskoj. Poljsko ekonomsko čudo promijenilo je do temelja državu koja je stoljećima bila žrtva svojih istočnih i zapadnih susjeda Rusije i Njemačke, ali i pružilo uzoran primjer drugim tranzicijskim državama kako se može prebroditi zaostalost u ekonomiji i postići neviđeni prosperitet svih društvenih slojeva.

Dok se većina Europe sve do nedavno borila ili se još uvijek bori s posljedicama svjetske financijske krize iz 2008. Poljska se izdvaja kao jedinstven otok ekonomskog uspjeha, mjesto gdje tvrtke i poduzetnici planiraju gospodarski rast a ne pad ni stagnaciju. 2009. unutar EU bruto domaći proizvod doživio pad za 4.5%, a Poljska je bila jedina država Europske unije čiji je BDP porastao i to za 1.6%.

Sve je započelo davne 1989. godine. 19. kolovoza te godine komunistički režim je doživio kraj. U tom trenutku malo je ljudi vjerovalo u uspješan ekonomski ishod. U Poljskoj su bili dominantni negativni faktori poput velikog broja kompleksa teške industrije, loše obrazovane radne snage, vrlo malo domaćih prirodnih resursa. Postojali su mali izgledi za brzu tranziciju na razine prosperiteta zapadne Europe.

Policijska blokada prilikom prosvjeda sindikata Solidarnost, početak rušenja komunističkog sustava

Poljski komunistički režim i socijalistički ekonomski sustav dugo vremena su malo pomalo odumirali. Štrajkaši predvođeni sindikatom Solidarnost su godinama održavali prosvjede koji su destabilizirali komunistički politički sustav. Odlučujući trenutak je osvanuo 19. kolovoza 1989. kada je antikomunistički urednik i aktivist Solidarnosti Tadeusz Mazowiecki postao premijer. Usprkos pozivima iz drugih istočnoeuropskih zemalja Sovjetima da interveniraju kao 1956. u Mađarskoj i 1968. u Čehoslovačkoj, Sovjetski Savez nije učinio ništa.

U roku nekoliko dana, komunistička vladavina je svrgnuta. Do kraja godine skoro je cijeli Istočni blok svrgnuo s vlasti komunističke partije. Poljska je bila prva i tih povijesnih dana u kolovozu 1989. položaj komunista u cijeloj istočnoj Europi bio je načet što je dovelo do brzog sloma socijalističkog lagera. U tom trenutku nitko se ne bi kladio da Poljsku čekaju svijetli dani.

Među državama koje će postati sovjetski sateliti, Mađarska i Čehoslovačka su bile najbogatije prije izbijanja Drugog svjetskog rata. Od 1945. nadalje, sovjetski planeri su prisiljavali Poljake da se koncentriraju na rudarenje, poljoprivredu i nekoliko teških industrija poput brodogradnje – pomalo ironično jer su upravo u brodogradilištu u Gdanjsku izbile prve pobune protiv komunističkih vlasti. U trenucima kada je režim pao, Poljska nije proizvodila doslovce ništa što bi vanjski svijet htio ili želio kupiti, a usto poljska radna snaga nije imala potrebne vještine. Rijetko koja država se suočila s tako lošim ekonomskim perspektivama.

Brodogradilište Gdansk, nekada zapošljavalo 20.000 ljudi

Preko granice u Ukrajini, zemlji koja dijeli sličnu povijest kao i Poljska, najbolja je ilustracija što se moglo dogoditi Poljacima. Ukrajina je bila i ostala siromašna, nedovoljna razvijena i kaotična zemlja što se dodatno pogoršalo dolaskom ukrajinske krize. Međutim, Poljska je otpočetka dobro postavila stvari i gospodarstvo je profunkcioniralo.

Prilično je značajno da je poljski rast baziran na stručnom znanju, poduzetništvu i napornom radu a ne na prirodnim resursima (Poljaci uvoze energiju i sl.) niti kreditiranju. Logično je zapitati se koji su to izvori i temelji na kojima je bazirano poljsko ekonomsko čudo?

Prvi razlog je taj da su od samih početaka Poljaci znali u kojem smjeru žele ići. To je smjer euroatlantskih integracija. U procesu tranzicije Poljaci su bez fige u džepu prihvatili zapadne institucije, pravila i društvene norme koje tvore jezgru ekonomskog prosperiteta: vladavinu prava, neovisnu monetarnu politiku, snažno tržišno natjecanje, slobodne medije i demokratski politički sustav.

Drugi razlog, Poljaci su proširili kvalitetu i kvantitetu svog obrazovnog sustava. Danas svaka druga mlada osoba studira na sveučilišnoj razini što je iznad prosjeka EU. 1989. tek je jedna mlada osoba od deset išla na fakultet. Usprkos relativno niskoj potrošnji na obrazovanje, mladi Poljaci su dobro obrazovani. Prema studiji OECD-a iz 2012. poljski 15-godišnjaci su obrazovaniji od svojih vršnjaka u zapadnoj Europi i Americi.

Treći razlog, Poljska se okoristila od velikog priljeva EU fondova koji su pomogli povezati Poljsku sa zapadnom Europom autocestama. Poboljšana poduzetnička klima je također pomogla jer je Poljska poduzela potrebne reforme. Konačno, jak nadzor države i mali rizik je pomogao održati uporabljiv bankovni sektor.

Poljaci su donijeli ispravne važne odluke. Vrlo brzo su privatizirali industrijska postrojenja i oživjeli slobodno tržište. Ograničili su poreze. Smanjili su dugove. Plaće u vladinim i drugim državnim i javnim institucijama su ograničene. Ukinuli su kontrole cijena. Trgovina je liberalizirana. Poljska valuta zlot postala je konvertibilna. Takve politike su ostavile milijune bez posla ali su prekinule s krivim rukovođenjem. Staloženo je otvoren put prema tržišnoj ekonomiji.

Kao rezultat svega toga poljski ekonomski rezultati su impresivni. Otkada se 2004. Poljska pridružila Europskoj uniji, gospodarstvo je godišnje raslo stopom od 4% što spada među najbrže stope rasta na starom kontinentu. BDP po glavi stanovnika je prešao cifru od 10 tisuća €. Poljsko gospodarstvo se suočavalo i suočava s mnogim izazovima kao i druge države ali je najbolji primjer kako niži porezi i slobodna tržišta u različitim sektorima mogu stvoriti ekonomski uspjeh iz skoro ničega. Tržište dionicama nije dostiglo taj korak ali i to će se promijeniti.

Proizvodni pogon Ikee u Poljskoj

Što je dalo prednost Poljskoj pred ostalim zemljama istočne Europe? Nekoliko je bitnih čimbenika. Najvažniji od svih jest da je Poljska bila najtemeljitija u uvođenju tržišno orijentiranih reformi na početku tranzicijskog perioda kao i u umirućim danima socijalizma. Za razliku od mnogih bivših komunističkih zemalja, Poljska je uvela “šok terapiju” 1990. koju je osmislio i proveo tadašnji ministar financija Leszek Balcerowicz. To je dovelo do toga da privatni sektor “procvjeta” i izvuče zemlju iz ekonomske krize već 1992. prije drugih.

Poljska je brzo pratila tržišne reforme sa snažnom izgradnjom institucija i bila je nagrađena ulaskom u Organizaciju za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) 1996. Vrlo je bitno i od krucijalnog značenja što je proces privatizacije proveden na potpuno efikasan i transparentan način. Nema poljskih oligarha danas. Naposljetku, Poljska je profitirala iz velikog i brzorastućeg domaćeg tržišta koje je ostalo imuno na vanjske šokove svjetske ekonomske krize 2008.-2009.

Industrija je vrlo brzo privatizirana. Tajkunima nije dozvoljeno da se dokopaju državne imovine. Umjesto toga, odgovarajuće privatne tvrtke su uspostavljene da se natječu na slobodnim i kompetitivnim tržištima. Na početku mnoge od njih nisu imale pojma što raditi i s čim se konkretno baviti. No, pokazalo se da su u stanju brzo učiti pa Poljska danas posjeduje uspješne privatne tvrtke. Dok su 2003. izravne strane investicije u Poljsku iznosile jedva 50 milijardi €, 2013. su iznosile 152 milijarde €.

Porezi su držani pod čvrstom kontrolom. Kompanije se oporezuju stopom od 19% što je jedna od najnižih razina u Europi osim Irske. Vlada ne može pozajmljivati kako bi trošila novac a također ne može dizati poreze. Ustav ograničava odnos duga i BDP-a u omjeru 60% i još ima prostora do približavanja toj brojci. Obični Poljaci su također štedljivi jer dug kućanstava iznosi 37% BDP-a. U Velikoj Britaniji dug privatnih osoba je preko 130% BDP-a a tako je u i mnogim drugim naprednim zemljama. Javni i privatni poljski dug je ispod europskog prosjeka.

Poljska nije savršeno slobodno tržište u bilo kojem smislu. Na rang listi ekonomske slobode, prema Heritage Foundationu Poljska trenutno zauzima 39. mjesto ispred Španjolske, Belgije, Slovačke i Mađarske. To je relativno visoka pozicija ali poruka je jasna: Poljska polako ali sigurno poboljšava svoj rejting ekonomski sve slobodnije zemlje. Poljska liberalizira svoje gospodarstvo i postaje sve bogatija.

Ekonomski trendovi u Poljskoj idu u fascinantno dobrom smjeru. Između 1989. i 2007. poljsko gospodarstvo je poraslo za 177% nadmašivši konkurentske susjedne zemlje u srednjoj i istočnoj Europi skoro trostruko.  Od 1989. do 2014. BDP po glavi stanovnika se udvostručio čime je nadmašio rast u svim europskim zemljama. Izvoz se povećao za više od 25 puta i došao blizu 250 milijardi $ 2013. Od 1995. poljsko gospodarstvo je raslo brže nego sva velika gospodarstva na sličnoj razini razvoja što se odrazilo na BDP po glavi stanovnika. Preživjelo je sve te godine bez ikakvog sloma ili recesije. Poljska nije utonula u recesiju 2009. što je čini jedinom unutar EU. Među svim europskim nacijama po svojoj konzistentnosti poljsko gospodarstvo se može uspoređivati samo s njemačkim.

Poljska nacionalna valuta zlot

Na početku 2015. kupovna moć poljskih građana je dosegla 65% kupovne moći zapadnih Europljana. Stvarna individualna potrošnja koja uključuje uporabu javnih usluga financiranih od strane države dosegla je 70% potrošnje na Zapadu. Kvaliteta života se drastično povećala pa npr. prema OECD Better Life Indexu Poljska prolazi bolje nego što bi na prvu mislili. Poljska je rangirana bolje od prosjeka u osobnoj sigurnosti, obrazovanju i vještinama ali ispod prosjeka po zdravstvenim uslugama, socijalnim vezama i sl.

Postoji veliki rascjep između bogatih i siromašnih pa tako 20% najbogatijeg stanovništva zarađuje blizu pet puta kao 20% na dnu. 80% Poljaka je zadovoljno svojim životima što je drastičan rast u odnosu na samo 50% na početku tranzicije. Situacija nije tako loša kad se zna da je razlika između bogatih i siromašnih manja od prosjeka u EU.

Poljska dijeli mnogobrojne karakteristike svojih istočnih i zapadnih susjeda koji su svi pretrpjeli duboku ako već ne i katastrofalnu recesiju kriznih godina od 2008. nadalje. Poljska je imala neočekivanu prednost: poljska vlada je dala stimulans svom gospodarstvo u pravom trenutku i tako je povećala domaću potrošnju i spasila gospodarstvo. “Dok su ostale države slijedile politike štednje, trošenje vlade u Poljskoj je zapravo poraslo” – izjavio je Gavin Rae, profesor na Sveučilištu Kozminski u Varšavi i autor knjige “Poljski povratak kapitalizmu”. “U trenutku krize stopalo je stavljeno na papučicu”.

EU proračun, koji uz ostale stvari preusmjerava financijska sredstva iz bogatijih država prema siromašnijima, učinio je Poljsku najvećim korisnikom europskih subvencija – poljska država je povukla 101 milijardu €. Premda nije označen kao paket poticaja, poljska vlada je povećala javnu potrošnju i snizila troškove što je uz novce iz europskih fondova bilo izuzetno povoljno za gospodarstvo i tako je izbjegnuta recesija.

Poljska je izabrana zajedno s Ukrajinom za domaćina Europskog nogometnog prvenstva 2012. koje je jedno od najvećih sportskih događaja uopće. Poljski dužnosnici od gradonačelnika do predsjednika bili su voljni koristiti turnir kao izlog koji će privući nove strane investicije. Rezultat je bio povoljan i transformativan. U cijeloj Poljskoj veliki i mali gradovi prošli su potrebno uređivanje, ušminkavanje i izgradnju. Osim novih stadiona, sve od željezničkih postaja do gradskih trgova i zračnih luka je nadograđeno.

Za starije Poljake koji se sjećaju socijalističkih vremena kontrast između sadašnjost i prošlosti je takav da oduzima dah. Čak i oni mlađi koji nisu iskusili život u socijalizmu osjećaju napredak. “Teško je zamisliti kakve su stvari bile u usporedbi s onim što imamo sada” – izjavio je Grzegorz Inglot, izvršni savjetnik uprave direktora Inglota glavne poljske kozmetičke tvrtke. “Poljska raste iz godine u godinu. Nove investicije, nove ceste, nove zgrade. Svega je više.”

U glavnim gradovima većine država u Europi šoping centri su obično smješteni na periferiji jer u centru gradova nema mjesta zbog postojećih zgrada i visokih cijena zemljišta. U Poljskoj je drukčije. Razaranja u Drugom svjetskom ratu i stagnacija za vrijeme socijalizma ostavile su puno neiskorištenog prostora u Varšavi. Varšavska ikonska Palača kulture i znanosti, staljinistički neboder izgrađen od strane SSSR-a 1950-ih, flankiran je s obje strane šoping centrima koji nude različite brendove od Hugo Bossa, H&M-a, Nikea, Adidasa, Timberlanda, Burger Kinga, Subwaya, KFC-a i McDonald’sa.

Premda su novci iz europskih fondova doprinijeli poljskom ekonomskom rastu, Poljska je izvukla korist zato jer ne koristi euro. Od rujna 2008. do veljače 2009. zlot je izgubio oko trećine svoje vrijednosti u usporedbi s eurom prije nego što je kasnije te godine došlo do stabilizacije poljske valute na 70% svoje originalne vrijednosti. Ishod je bio izvrstan za globalnu konkurentnost poljskih tvrtki. One su uspjele učiniti uspjehe koje tvrtke čije države koriste euro nisu. Gledano u eurima, vrijednost poljskog izvoza se smanjila za 15.5% od 2008. do 2009., ali mjeren u zlotima, poljski izvoz je porastao za 4.4%.

2015. Poljska je brojila preko 38 milijuna stanovnika, BDP 428 milijardi eura, rast BDP-a od 3.6%, stopu nezaposlenosti od 9.8%, domaću potražnju za proizvodima i uslugama u porastu od 3.4%, rast potrošnje od 3.1%, rast investicija u vrijednosti 5.8%, rast industrijske proizvodnje od 4.8%, rast maloprodaje od 1.3%. Javni dug je iznosio 51.3% BDP-a. Uvoz je iznosio 170 milijardi €, a izvoz 172 milijarde €.

Poljska je jedan od najvećih proizvođača hrane u Europi

Poljska je osma najveća ekonomija Europske unije. Njen BDP dosegnuo je 67% prosjeka Europske unije, odnosno 24 000 dolara po glavi stanovnika, a sve relevantne prognoze za Poljsku predviđaju dugoročno stabilan rast. Poljska industrijska baza sastoji se od ugljena, tekstila, kemijske industrije, strojarstva, željezarija, čeličana i u zadnje vrijeme se proširila na petrokemijsku industriju, elektroniku, industriju automobila i brodogradnju. Što se tiče potrošnje, potrošnja domaćinstava je glavna komponenta BDP-a i iznosi 60% ukupne potrošnje a slijede ju investicije u fiksni kapital (20%) i potrošnja vlade (18%). Izvoz roba i usluga čini 47% BDP-a dok uvoz čini 46% BDP-a.

Poljska je pravo izvorište kvalitetnih roba i usluga za Europsku uniju. Ona proizvodi vrhunsku hranu, elektromehaničke proizvode, namještaj, jahte, ima jaku automobilsku industriju, proizvodi dijelove za zrakoplove i video igre, 3D printere itd. Od 2400 stranih poduzeća gotovo 500 dolazi iz Njemačke. Zanimljive su tvornice automobila koje su otvorili Volkswagen i GM, dok je Fiatova tvornica najveća u Europi.

U listopadu 2015. Forbes Poland je objavio “pet prilika za Poljsku”, opsežno izvješće koje su izradili zajedno savjetodavna tvrtka McKinsey & Company i časopis Forbes. Izvješće identificira ključne zadatke s kojima će se suočavati poljsko gospodarstvo u budućnosti. Dakle, što Poljska mora učiniti u budućnosti?

  1. Povećati produktivnost u svim sektorima s posebnim fokusom na četiri sektora gdje je zaostatak za Europom najveći: rudarstvo, energija, poljoprivreda i tvornička proizvodnja.
  2. Stvoriti nove investicijske projekte nakon što je osigurano 520 milijardi $ za njihovo financiranje u sljedećih deset godina.
  3. Ulagati u inovacije, ući u novu fazu rasta baziranog na niskim troškovima.
  4. Odupirati se negativnim demografskim trendovima na tržištu rada.
  5. Omogućiti daljnji rast poduzetništva i povećati razinu javnih usluga.

Istina, postoje neki problemi. Samo nekoliko poljskih tvrtki nastupa na globalnom tržištu. Prosječan kupac u svijetu teško će se shvatiti koji proizvod je kupio a da je “Made in Poland”. Mnogo svog ekonomskog rasta Poljaci duguju time što su njemački biznismeni odlučili otvarati tvornice u svom istočnom susjedstvu. Postoje demografski izazovi. Populacija je počela lagano stagnirati što je rezultat slabije stope nataliteta i visoke stope emigracije. Što Poljska postaje bogatija emigracija će se početi vraćati doma. Trenutno je oko 850 tisuća Poljaka u Britaniji i ako se neki vrate u Poljsku to će joj dobro doći jer su emigranti jako vješta i stručna radna snaga. Pogotovo nakon Brexita bi se mogli početi vraćati.

Politički kontekst se počeo komplicirati. 2015. je desničarska konzervativna populistička stranka Pravo i pravda (PiS) predvođena Jaroslawom Kaczynskim pobijedila na predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Ta promjena bi mogla imati negativne posljedice na poljsko gospodarstvo. Kaczynski podržava mađarskog premijera Viktora Orbana koji je prvi na listi lidera koji su protivnici liberalne demokracije, tj. zagovornici neliberalne demokracije. PiS podržava više poreze na strane tvrtke i smanjenje oslanjanja na strani kapital.

Poljska premijerka Beata Szydlo, članica vladajuće stranke PiS

Izolacionistički sentimenti u stranci Pravo i pravda su prevladavajući i oni žele više nacionalne neovisnosti što je izravna posljedica nemogućnosti EU da ostvari kohezivni, zajednički cilj za sve države članice, a dijelom i zbog sumnji da se EU može uspješno suprotstavljati ruskoj prijetnji koju Poljaci doživljavaju veoma ozbiljno. Problem s takvim stajalištima jest da se Poljska uvelike oslanja na europske novce za poljoprivredu i i strukturalno financiranje. To proturječje kao i pitanje koliko je Poljska vjerna EU dovelo je do toga da se investitori i korporacije brinu o budućem poslovanju u Poljskoj. Ali to je tema za neku drugu priču.

Kinesko gospodarstvo usporava. Brazil je razočarao investitore. Rusija zbog sankcija Zapada nije mjesto na kojem stranci mogu ulagati. Ali Poljska marljivo gradi svoje gospodarstvo i to joj se izvanredno isplatilo a ti procesi će se i u budućnosti, usprkos nekim zaprekama, vjerojatno nastaviti.

Poljski ekonomski rezultati u zadnjih 25-26 godina bi se mogli bez pretjerivanja nazvati čudom. Kao rezultat ekonomskog čuda, Poljaci zapravo nikad nisu živjeli bolje u smislu dohotka i kvalitete života. Ali utrka da se uhvati napredni Zapad i da se pobjegne s europske periferije još nije gotova. Dodatne reforme su potrebne posebice u smislu inovacija, visokog obrazovanja i nataliteta. Poljska je zadnjih četvrt stoljeća živjela u svom zlatnom dobu koje bi moglo trajati i dalje.

Autor: Matija Šerić