Predsjednik kojeg je izabrao narod, a ne politika

Povjesna pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima odjeknula je kao niti jedna druga vijest ove godine, štoviše, možda kao niti jedna vijest u posljednjih petnaestak godina, od rušenja „blizanaca“ u New Yorku. Onima upućenijima, vijest nije došla kao šok, meni prvom, s obzirom da sam pomno pratio predizbornu kampanju proteklih godinu dana.

Već nakon premoćne pobjede na republikanskim unutarstranačkim izborima, bilo mi je jasno da Trump ne samo da ima kapacitet osvojiti srca američkih birača, već da je i sposoban otići do samog kraja i pobjediti u posljednjem krugu izbora.

Koja je tajna Trumpove pobjede? Zapravo, nije nikakva tajna. Trump je pobjedio upravo iz razloga što je čitav politički i društveni establišment bio protiv njega. Trump je nedostatak potpore političkih i medijskih moćnika okrenuo u svoju korist.

Umjesto moćnicima, okrenuo se narodu. Trump je doista nakon dugo vremena prvi narodni predsjednik. Njega nisu izabrali politički moćnici niti interesne skupine, izabrao ga je narod. Pravi pokazatelj njegove moći, a to je moć naroda, mogla se vidjeti na snimkama njegovih predizbornih skupova na kojima je okupljao po tridesetak tisuća ljudi, dok bi istovremeno Hillary Clinton na svojim skupovima okupila jedva koju tisuću.

No, naravno, mediji to nisu prenosili. Trump se opravdano više puta žalio na pokvarenost i neiskrenost medija. Veliki mediji izgubili su bitku za koju su bili plaćeni da dobiju. Nitko više ne vjeruje novinarima, i to s dobrim razlogom. Od plaćenih i namještenih anketa koje su redovito pokazivale premoćnu predost Clinton, pa do izvještavanja medija koji su stalno umanjivali podršku koju je narod davao Trumpu, te prikrivanje političkih skandala Hillary Clinton, istovremeno se fokusirajući na Trumpov odabir riječi u njegovim izjavama.

Moramo se prisjetiti činjenice da, iako se Trump kandidirao na republikanskoj platformi, Trump je i na republikanskim izborima bio outsajder, prvotno nije imao potporu republikanske stranke. Od početka do kraja bio je antiestablišmentski kandidat, još u samom startu poručio je na poznatom izlaganju pred velikim financijerima iz Republican Jewish Coalition: „Ja znam da neću imati vašu podršku jer ja ne želim vaš novac. Da želim vaš novac, mislim da bih imao jako dobre šanse. Znale li kakve novce sam već odbio?

To je bila samo jedna pljuska u lice krupnom kapitalu koji kontrolira američke političare, na što je i sam Trump često upozoravao, da „američke političare u šaci drže njihovi financijeri“. Dobar pokazatelj je i količina novca kojeg su njegovi protukandidati utrošili na svoje predizborne kampanje. Za razliku od milijuna i milijuna dolara koje su ostali republikanski kandidati utrošili, Trump je više puta u šali rekao da ga je „sram da još nije potrošio gotovo ništa novca na kampanju“.

George Soros,najveći pojedinačni donor kampanje Hillary Clinton, donirao je 12 milijuna dolara

U usporedbi sa Hillary Clinton, kada su počele pripreme za posljednji krug izbora, Trumpova kampanja je sakupila višestruko manje novca putem donacija moćnika, no ni to nije bilo dovoljno Hillary da kapitalizira tu financijsku prednost.

Za Trumpa većina medija i političkih „analitičara“ (o tome koliki su to stručnjaci govori sama činjenica da su svi prognozirali njegov poraz, eto vam velikih „analitičara“) govori da je on „populist“. Smatraju li oni populizmom činjenicu da Trump zagovara financijsku, sigurnosnu i političku dobrobit naroda? Ili pak smatraju da on priča neistine kako bi se dodvorio nezadovoljnom narodu?

Da vidimo koje su to „neistine“ koje je Trump stalno ponavljao i za što se zalagao, odnosno obećavao svojim biračima.

Krenimo sa ograničavanjem ilegalne imigracije. U SAD-u ima prema procjenama oko 11 milijuna ilegalnih imigranata, ljudi koji su ilegalno prešli, najčešće meksičku granicu, te sada žive u SAD-u.  Ti ljudi imaju radi političkih odluka establišmenta koji se želi dodvoriti toj populaciji, a i čak legalizirati njezin status sa ciljem osiguravanja budućih vlastitih glasača, određena prava poput socijalne pomoći i zdravstvenog osiguranja, koje naravno plaćaju američki porezni obveznici. Tu je i pitanje krijumčarenja droge te raširenog kriminala koji nesmetano prelazi granicu. Čak su i zloglasni meksički karteli sve aktivniji u južnim američkim državama. Uostalom, smiješno je uopće raspravljati o tematici ilegalne imigracije, kako država može biti država ako nema kontrolirane granice i bilo tko može bilo kada ući u tu državu te ostati u njoj dokle ga je volja?

Odnosi sa Kinom. Tko od nas nije primjetio da je gotovo svaki proizvod u trgovačkim lancima „Made in China“? Tko od nas nije komentirao da je to „sramota da kupujemo kinesko smeće a nekada smo imali sve svoje proizvode“? E, pa ista stvar je i u SAD-u. Tamo se pozatvaralo mnoštvo tvornica, koje su se radi profita preselile u Kinu, Meksiko, Indiju,… Trump shvaća da bez proizvodnje nema gospodarstva, a bez podrške i zaštite vlastitih proizvođača, nema ni proizvodnje. Što je čudno u gospodarskoj politici koja štiti interese domaćih proizvođača? Pa Hrvati o tome kukaju već dvadeset godina….

Odnosi sa Rusijom i utjecaj na Bliskom istoku. Trump je u više navrata izjavio da želi dobre odnose sa Rusijom. Što je u tome loše? Jeli bolje to ili hladni rat između dvije nuklearne sile? Glede utjecaja i angažmana na Bliskom istoku, Trump je više puta naglasio da SAD treba prestati biti „svjetski policajac“, te da je svojom politikom na Bliskom istoku izazvao kaos i stradanje, te da je čak stvorio sebi ogromne financijske i ljudske gubitke, a za nikakvu korist. Sam je izjavio da nisu trebali ići niti u Irak, niti rušiti režime u Libiji, Siriji, Egiptu,…. zbivanja koja su posljedično omogućila stvaranje terorističkih organizacija poput ISIL-a, te imigrantsku krizu koja je zadesila Europu.

Jeli sve to populizam, ili samo realno i normalno razmišljanje čovjeka kojem je na prvom mjestu dobrobit i napredak vlastite zemlje?

U svakom slučaju, tek slijedi vidjeti hoće li Trump održati ta obećanja, a ponajviše hoće li to biti u mogućnosti sprovesti, jer iako je osvojio predsjedničku poziciju, politički establišment se ne mijenja preko noći, niti interesne skupine koje drže milijarde u svojim rukama gube samo tako svoj utjecaj.

Autor: Ivica Mandekić