Crvena vs. plava Amerika: Priča o duboko podijeljenoj američkoj naciji i podjelama koje bi mogle uzrokovati nemire i raspad SAD-a

Rijetko kada u svojoj povijesti Sjedinjene Američke Države bile su podijeljene kao što je to slučaj danas 2017. Žestoke dvostranačke podjele su nazočne svugdje: prilikom glasovanja svakog odbora u Kongresu, kod donošenja svake zakonodavne odluke, kod svakog pravnog imenovanja u Washingtonu, prilikom svakog akta predsjednika. Ali podjele su prisutne i u životima tzv. običnih ljudi. Liberali gledaju MSNBC a konzervativci Fox News. Međutim, podjele tu ne prestaju već one odražavaju stil života i navika pa tako sve više ljudi živi u okruzima koji preferiraju pojedinu stranku. Podjela na crvene i plave države danas je jača nego ikad.

Premda podjele nisu novost, prošla godina pokazala je da su ideološke podjele podignute na jedan opasno visoki level. Republikanski kandidat za američkog predsjednika i pobjednik izbora, Donald Trump, dobio je izbore zahvaljujući pozivima na stroge granične kontrole uključujući gradnju zida na granici s Meksikom, najavama o zabrani ulaska muslimana u SAD, ali i zbog propagiranja protekcionističkih ekonomskih politika. Iste godine jedan od vodećih demokratskih kandidata za predsjednika, samoproglašeni socijalist, Bernie Sanders, izuzetno je dobro prolazio na predizborima zbog stavova o žestokom oporezivanju koje bi trebalo porasti za 90%, najavi uvođenja minimalne plaće od 15 $ po satu, besplatnog zdravstva i širokih građanskih sloboda.

Godina 2016. će ući u povijest kao godina u kojoj su se Amerikanci dodatno politički podijelili jer je ispalo da Republikanci i Demokrati imaju ne samo različite prioritete i mišljenja već smatraju da druga strana nastoji uništiti sve njihove vrijednosti za koje se zalažu. Amerika je vatreno podijeljena između konzervativaca (Republikanaca) i liberala (Demokrata) pa se može zapravo govoriti o dvije Amerike: crvenoj i plavoj. Crvene države predstavljaju države u kojima pobjeđuju Republikanci, a plave države su one u kojima pobjeđuju Demokrati. Takva terminologija ušla je u široku medijsku uporabu od 2000. godine iako je suprotna uobičajenoj terminologiji u većini svjetskih država gdje se crvena boja povezuje sa strankama ljevice i lijevog centra a plava boja sa strankama desnice i desnog centra. No, Amerika je uvijek priča za sebe.

Rezultati američkih predsjedničkih izbora 2016. po okruzima. Okruzi obojeni u crveno glasovali su za Trumpa, a okruzi obojeni u plavo za Clinton

Na predsjedničkim izborima od 2000. do 2016. 38 od 50 država je uvijek jednako glasovalo. Prema rezultatima predsjedničkih izbora od 2004. do 2016. crvene države u kojima je uvijek pobijedio republikanski kandidat su: Aljaska, Arizona, Utah, Idaho, Wyoming, Montana, Sjeverna i Južna Dakota, Nebraska, Kansas, Oklahoma, Texas, Louisiana, Arkansas, Missouri, Mississippi, Alabama, Georgia, Južna Karolina, Tennessee, Kentucky i Zapadna Virginija. Države u kojima su Republikanci trijumfirali u 3 od 4 izbora su Sjeverna Karolina i Indiana. Plave države u kojima je uvijek pobjeđivao demokratski kandidat su: Havaji, Kalifornija, Oregon, Washington, Minnesota, Illinois, Maryland, Delaware, New Jersey, New York, Connecticut, Rhode Island, Massachusetts, Vermont, New Hampshire i Maine. Države u kojima su Demokrati trijumfirali u 3 od 4 izbora su: Nevada, Colorado, New Mexico, Wisconsin, Michigan, Pennsylvania i Virginija. Države koje su 2 puta dobili Demokrati a 2 puta Republikanci su Iowa, Ohio i Florida.

Države koje mijenjaju svoje političke preferencije nazivaju se swing states iliti države koje se njišu te u njima mogu pobijediti i Republikanci i Demokrati. Takva područja se još nazivaju i ljubičasta Amerika. Tu spadaju posebice Florida, Ohio, Pennsylvania i Iowa. Važnost saveznih država je u američkom političkom sustavu jako bitna jer pri izboru predsjednika svaka savezna država nosi određeni broj elektorskih glasova prema kojemu izborni kolegij glasuje. Glasuje se po principu pobjednik dobiva sve glasove osim u slučaju Nebraske i Mainea.

Učestalo korištenje termina “ideološka polarizacija” pokazuje da se podjele američkog društva sve više intenziviraju. Analize su pokazale da se korištenje termina povećavalo od 1960-ih do 1990-ih. S vremenom se Amerikanci sve više segregiraju s obzirom na političke stavove. Npr. 1976. manje od četvrtine Amerikanaca živjelo je u landslide okruzima (tj. okruzima u kojima je jedna stranka dobivala uvjerljivu većinu na izborima), a do 2004. skoro polovica Amerikanaca živjela je upravo u takvim okruzima.

Na izborima 2016. oko 60% glasača živjelo je u landslide okruzima. Danas američki glasači žive sve više u politički homogenim okruzima pa zato postaju netrpeljivi prema drukčijim pogledima. Takva politička segregacija doprinosi usijanim dvostranačkim podjelama. Republikanci u landslide okruzima su generalno “bjeliji” nego Demokrati u svojim okruzima ali su zato bijelci Demokrati bogatiji i obrazovaniji. Populacija u republikanskim utvrdama je češće vjenčana i više religiozna. Stanovnici demokratskih tvrđava češće rade u novim sektorima gospodarstva kao što su IT i zdravstvene usluge, dok u republikanskim okruzima stanovnici više rade u industrijama “stare ekonomije” poput tvorničke proizvodnje, poljoprivrede i trgovine.

2016. godine bilo je devet puta više republikanskih landslide okruga nego demokratskih: 2 232 prema 242. Republikanski okruzi zauzimaju 59% površine SAD-a dok demokratski samo 7%. No u demokratskim okruzima ima više stanovnika: 99 milijuna ljudi u usporedbi s republikanskih 94 milijuna. Usprkos tome, republikanski okruzi su činili veći postotak ukupnog broja glasova: 31:29% demokratskih. U odnosu na 1992. 2016. broj republikanskih okruga se skoro učetverostručio s 592 na 2 232 okruga, dok se broj demokratskih okruga skoro smanjio za pola s 533 okruga 1992. na 242 okruga 2016. I jedni i drugi su povećali ukupan broj glasova ali Republikanci više. Ukupan broj glasova u demokratskim utvrdama se povećao s 22% 1992. na 28% 2016., u republikanskim utvrdama s 10% 1992. na 31% 2016.

Američka nacionalna izborna studija provodi istraživanje prije i poslije svakih predsjedničkih izbora od 1948. Ona pokazuje da većina glasača ostaje umjerenih političkih pogleda te postotak radikalnih desničara i ljevičara ne raste, ali ovisno o trenutku birači više naginju ljevici ili desnici. Glasači glasuju na temelju svojih uvjerenja i na temelju karakteristika kandidata. Budući da ipak većina Amerikanaca ima umjerena politička stajališta kandidati su ti koji se s vremenom radikaliziraju a ne birači. Dok umjereni Republikanac ili Demokrat može računati na glasove birača druge političke orijentacije, radikalni Republikanac i radikalni Demokrat, poput Trumpa i Sandersa, ne mogu računati na glasove birača koji pripadaju drugoj političkoj opciji.

Premda većina američkih građana nije ekstremna u svom svjetonazoru, ipak mnogi zauzimaju ekstremne pozicije kad se radi o ideološkim pitanjima poput pobačaja, zdravstva, oporezivanja, posjedovanja oružja, klimatskih promjena i sl. Istraživačka agencija Pew 2014. napravila je odličnu analizu kako na ideološka pitanja gledaju Republikanci a kako Demokrati. Da vladina regulacija poslova obično donosi više štete nego koristi misli čak 68% Republikanaca i samo 29% Demokrata. “Vlada je skoro uvijek rasipna i neefikasna” misli 75% Republikanaca i 40% Demokrata. Da siromašni danas lako žive zbog koristi od vlade smatra čak 66% Republikanaca i samo 28% Demokrata. “Vlada trenutno ne može više priuštiti potrebitima” misli 73% Republikanaca i 34% Demokrata. “Imigranti su danas teret našoj zemlji jer uzimaju naše poslove, stanove i zdravstveno osiguranje” misli 46% Republikanaca i 27% Demokrata. “Većina korporacija stvara poštenu i razumnu količinu dobiti” smatra 56% Republikanaca i 27% Demokrata. “Crnci koji ne mogu napredovati u ovoj državi većinom su sami odgovorni sa svoje stanje” misli čak 79% Republikanaca i 50% Demokrata. Da strogi ekološki zakoni i odredbe koštaju previše poslova i štete gospodarstvu smatra 59% Republikanaca i 24% Demokrata. Dakle, proizlazi da razlike u stavovima u čisto ideološkim pitanjima nisu mogle biti veće između desnih i lijevih ispitanika.

2014. godine 27% Demokrata i 36% Republikanaca izjavilo je da su politike suprotne stranke toliko krivo vođene da štete interesima nacije. Štoviše, brojke su i veće među politički aktivnim građanima koji redovito odlaze na izbore i redovite prate vijesti. Skoro polovica politički aktivnih Amerikanaca smatra politike suprotne stranke prijetnjom domovini. I druga istraživanja potvrđuju živahno neprijateljstvo među strankama. Npr. istraživanja su pokazala da šezdesetih godina nisu bila osobito izražena negativna gledišta o konkurentskoj stranci, dok su 2000-ih drastično porasla. Slično je i kad su u pitanju međustranački brakovi. Dok bi se šezdesetih rijetko tko protivio da mu se dijete vjenča za pripadnika/icu druge stranke, 2008. se čak petina ispitanika protivi takvim brakovima.

Iz svega proizlazi da je konzervativna Amerika smještena na području juga – Biblijskog pojasa, Velike nizine, Planinskih država i u ruralnim distriktima sjevera. Liberalna Amerika se nalazi na Zapadnoj i Istočnoj obali odnosno u velikim gradovima. Može se zaključiti da je konzervativna Amerika prilično ruralna, a liberalna Amerika urbana što pokazuje veliko raslojavanje američkoga društva. Konzervativci su većinom bijelci i zagovornici krupnog kapitala dok su liberali pripadnici mnogih etničkih i rasnih manjina. Konzervativci pripadaju bogatijim slojevima društva, stariji su i slabije obrazovani, više je muškaraca nego žena konzervativno, većinom su oženjeni, heteroseksualni i vjernici. Liberali su siromašniji, mlađi, više obrazovani, mnogi su pripadnici seksualnih i drugih manjina, više je žena nego muškaraca liberalno i okupljaju mnogo ateista i agnostika.

Vatrene podjele po stranačkoj odnosno ideološkoj liniji znače da su Amerikanci danas 2017. podjeljeniji nego ikad u dva čvrsto odvojena kampa. Rijetko je danas naći liberalnog Republikanca ili konzervativnog Demokrata. Sve više Amerikanci svojom potporom za nekog predsjedničkog kandidata označavaju svoju predanost cijeloj paleti političkih stavova od poreza i redistribucije bogatstva preko socijalne politike i kontrole naoružanja do zaštite okoliša. Pitanje je hoće li sadašnji predsjednik Trump (vrlo teško) ili netko drugi u budućnosti naći rješenja kako smiriti i ublažiti podjele. Rješenje će se morati iznaći jer žestoke podjele prijete američkom prosperitetu. Ako rješenje ne bude pronađeno podjele bi u konačnici mogle dovesti do raspada zemlje, nemira i građanskog rata kao 1860-ih. Izgleda da su danas, krajem drugog desetljeća 21. stoljeća, podjele snažnije nego tada, a hoće li se polarizacija moći prebroditi a zemlja ujediniti odlučit će američki narod.

Autor: Matija Šerić