Više od desetljeća, između 1953. i 1967. godine, brojna su sveučilišta, instituti i istraživački fondovi sudjelovali u projektu američke centralne obavještajne zajednice „MKUltra“, koji je zapravo bio program kontrole uma. Iako je u istraživanju sudjelovalo 185 znanstvenika i više od 80 institucija, većina njih nije znala da je krajnji korisnik CIA.

Cilj programa bio je razviti lijekove i postupke za ispitivanje i mučenje. Motivacija je dobivena pretpostavljenim sovjetskim napretkom u tehnologiji kontrole uma. Ljudski subjekti koji su služili kao laboratorijski miševi nisu ni znali da se koriste za eksperimente.

Godine 1974. The New York Times je ustvrdio kako su se tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća odvijale ilegalne aktivnosti kao što su pokusi na američkim državljanima, kojima je upravljala CIA. Kongres je osnovao odbor poznat kao „Churchevo“ povjerenstvo, vođen od strane Franka Churcha, kako bi istražilo obavještajnu zajednicu Sjedinjenih Država po pitanju zlouporaba ovlasti i provedenim eksperimentima.

Nažalost, nakon afere Watergate 1973. godine, u kolektivnoj panici koja se proširila kroz vladu, ravnatelj CIA-e Richard Helms naložio je uništenje svih datoteka povezanih s programom MKUltra. Zato nitko nije snosio posljedice za sami projekt. Pokazalo se da 8000 stranica, pretežito financijskih dokumenata, nisu uništene i da ih je 1977. godine otkrilo „Churchevo“ povjerenstvo.

Frank Church, šef istražnog povjerenstva o aktivnostima obavještajnih službi

Pokazalo se da je sve počelo 13. travnja 1953. godine. Program je odobrio tadašnji direktor CIA-e Allen Dulles, najdulji direktor ove agencije do danas. Projekt MKUltra režirao je Sidney Gottlieb, američki kemičar i špijun koji je drogu LSD uveo CIA-i. Opskrbljeni tehnikama kontrole uma koje su koristili Sovjeti, Kinezi i Sjeverno Korejci, Amerikanci su htjeli izmisliti nove i bolje taktike, u kojima su htjeli manipulirati stranim vođama pomoću droga.

Projekt je organiziran kroz CIA-inu znanstvenu obavještajnu službu i koordiniran s odjelom za specijalne operacije kemijskog odjela američke vojske. Zbog pravnih i etičkih pitanja koja bi bila postavljena u vezi s projektom, provođen je u apsolutnoj tajnosti. Cijeli projekt je potrajao više od 20 godina tijekom kojih se mnoge smrti mogu povezati s odvojenim projektima programa. Međutim, većina slučajeva smrti i mučenja Amerikanaca koji se pripisuju CIA-inom programu kontrole uma ostaju spekulativni jer nema nikakvih dokaza koji bi ih potvrdili kao činjenice.

Cilj projekta bio je stvaranje „droge istine“ i to je zahtijevalo puno eksperimentiranja s psihoaktivnim drogama kao što su LSD i meskalin. Vjerovali ili ne, jedna od navodnih žrtava projekta MKUltra bio je autor Ken Kesey koji je prije sudjelovanja u testiranju “droge koja pomaže ljudima s mentalnim problemima” na Sveučilištu Stanford bio sportaš koji nije bio poznat po konzumiranju droga ili alkohola.

Iako je LSD postao simbol povezan s Kenom Keseyom, kasnije je izjavio da testiranje „Nije bilo učinjeno da bi se izliječilo ljude, kao što su svi mislili. Učinjeno je s pokušajem da učini ljude ludima te da ih oslabi kako bi ih mogli staviti pod direktnu kontrolu ispitivača.“ Također je rekao da je vladina droga LSD bolja od bilo koje druge koju je ikada probao.

Ken Kesey i njegov poznati LSD bus “Further”

Ali nisu sve žrtve MKUltre imale sreću kao Kesey. Harold Blauer, profesionalni tenisač, umro je od dobivene doze meskalina u njujorškom psihijatrijskom institutu. Bio je dijagnosticiran kao „pseudo-neurotski shizofreničar“ i posredno tretiran kao jedan od subjekata MKUltra programa samo mjesec dana nakon što je došao u bolnicu. Nakon opsežne istrage, vlada je otkrila Blauerovu istinu 1975. godine – da je njegova smrt uzrokovana ubrizgavanjem derivata meskalina. Obitelj je tužila vladu 1987. godine i dobila je odštetu od 700.000 dolara.

Blauer nije bio jedina nesretna žrtva eksperimenata CIA-e. Bilo je i puno drugih. Nitko se nije prijavio za taj eksperiment, svi su bili  nesvjesni sudionici. Bilo je tisuće sudionika, a potpuni učinak MKUltre nikada neće biti poznat. Izvješće „Churchevog“ povjerenstva prvi put je predstavljeno javnosti 1975. godine. Do tada mnogi sudionici nisu bili svjesni njihovog sudjelovanja u testiranju droga.

Odbor za obavještajnu službu Senata je održao raspravu 1977. godine kako bi istražio cijeli projekt, ali zbog nedostatka dokaza nitko nije snosio nikakve posljedice. Projekt MKUltra ostaje tako kao ljaga na američkoj vladi i kao jedan od najvećih prekršaja ljudskih prava.