Jezero Karachay najzagađenije je mjesto na planeti Zemlji. Iako je trenutno nedostupno i zapečaćeno, nekada je to bilo odlagalište nuklearnog otpada.

Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća, radijacija mjerena na obali jezera Karachay bila je toliko visoka da bi čovjek u sat vremena boravka na tom mjestu primio radijaciju u vrijednosti od 600 roentgena, što je značilo sigurnu smrt.

Jezero se nalazi u regiji Chelyabinsk u južnom Uralu, a za njega se zna još od 18. stoljeća. Ponekih sušnih godina bi u potpuno nestalo s vidika zbog slabog pritoka vode.

Nakon Drugog svjetskog rata SSSR je krenuo u atomsku utrku sa SAD-om, te se u blizini jezera Karachay izgradila tvornica za obradu nuklearnog materijala i proizvodnju plutonija za potrebe sovjetskog nuklearnog oružja.

Bez imalo brige za ljudsko zdravlje i zaštitu okoliša, tvornica Mayak je desetljećima odlagala radioaktivni otpad u obližnje jezero Karachay, koje je još nosilo oznaku „V-9 vodeni rezervoar“.

Dugi niz godina je otpad odlagan u jezero, koje je površine nešto veće od dva kvadratna kilometra, te se na dnu jezera stvorio sediment visoko radioaktivnih tvari debljine više od tri metra.

Suša koja je šezdesetih godina prošlog stoljeća pogodila to područje isušila je jezero, te su se naslage Cezija-137 i Stroncija-90 našle izložene zraku. 1967. godine jak vjetar pogodio je to područje, te je razasuo radioaktivnu prašinu s dna sasušenog jezera desetinama kilometara uokolo, čime je zagađeno dodatnih 2.700 kvadratnih kilometara.

Nakon toga vlasti su odlučile prekriti radioaktivne naslage slojem debelog betona čime su namjeravale spriječiti ponavljanje sličnog scenarija.

Tijekom godina, jezero je akumuliralo tolike naslage radioaktivne materije, da je samo jezero emitiralo 120 milijuna kirija, što je dvostruko veća količina radioaktivnosti od one koja je uslijedila nakon černobilske katastrofe.

Jezero je zagađeno do te mjere da znanstvenici kažu kako je sigurnije ostaviti prisutan radioaktivan otpad tamo gdje jest umjesto pokušavati ga premjestiti negdje drugdje.

Jezero Karachay nalazi se pod stalnom prismotrom, te će takvo trebati ostati još desetljećima, ako ne i stotinama godina.

Tradicionalne metode uključuju praćenje razine gama-zračenja, intenzitet zračenja u zraku, te gustoću radionuklida u okolici jezera. Pored toga, velika pažnja se pridaje geodetskom praćenju pomicanja tla.

Novi slojevi zemlje postepeno će se dodavati u jezero, te će s vremenom površina biti prekrivena travom i niskim raslinjem. Stabla nisu dopuštena, jer njihovo korijenje može oštetiti betonski pokrivač.