Saveznički zločini: Stvarni holokaust u Hamburgu

Bitka protiv „zlih sila“ uključivala je živo spaljivanje desetaka tisuća ljudi – u samo pet dana.

Saveznička bombardiranja i „širenje demokracije“ u Hamburgu tijekom Drugog svjetskog rata uključivala su brojne napade na civilne ciljeve. Hamburg je zbog svojih brodogradilišta i naftnih rafinerija bio strateška meta savezničkih sila, koje su koristile tu priliku za počinjenje zločina protiv čovječnosti.

Krajem srpnja 1943., u akciji nazvanoj Operacija Gomora, britanske i američke zračne snage upotrebom zapaljivih bombi stvorile su u Hamburgu jednu od najvećih vatrenih oluja u kojoj je živo spaljeno 42.600 civila, dok ih je 37.000 ozlijeđeno.

Napadu je prethodilo poprilično sušno ljetno vrijeme u Hamburgu, što je uz bombardiranje uskog područja dovelo do stvaranja vatrenog vrtloga visokog oko 450 metara.

Iako su ciljevi bombardiranja uglavnom bili vojni i industrijski, nepobitno je da je korištenje zapaljivih bombi imalo za cilj masovno ubijanje civila.

Operacija Gomora započela je 24. srpnja 1943., a trajala je s prekidima osam dana i sedam noći. U to doba to je bio najveći zračni napad u povijesti ratovanja, pa su ga čak i britanski dužnosnici proglasili Njemačkom Hirošimom.

Britanski zrakoplovi u napadu su koristili posebnu tehniku u kojoj su izbacivali na tisuće malih komadića aluminija ili drugih metaliziranih dijelova koji su imali svrhu zavaravanja i ometanja protivničkih radara.

Zahvaljujući lijepom vremenu, vidljivost je bila odlična čak i tijekom noći.

Stoga je upravo 24. srpnja u 01:00 sat u noći započelo prvo bombardiranje koje je trajalo oko sat vremena. Oko 40.000 njemačkih vatrogasaca nakon napada se borilo s vatrenim stihijama, ali zbog prekida telefonskih veza i blokiranih ulica nisu bili u stanju gasiti požare diljem grada koji su u konačnici gorjeli i nakon tri dana.

Napad fotografiran iz aviona. | Foto: Wikimedia Commons

Drugi napad izveden je tijekom dana u 16:40 sati, a 90 američkih bombardera napalo je Hamburg, odnosno brodogradilišta i tvornicu zrakoplovnih motora. Njemačka protuzračna obrana uspjela je oštetiti 78 savezničkih aviona, a brodogradilišta nisu doživjela veću štetu, dok je tvornica avionskih motora bila zaklonjena dimom.

Kontinuitet napada održavan je i tijekom noći, zbog čega je u Hamburg poslano još vatrogasnih brigada iz drugih gradova, uključujući Hanover. Nakon što su američke snage bombardirale Hanover, u njemu nije bilo gotovo nikoga tko bi gasio požare.

Najteži napad održan je u noći 27. srpnja, kada je 787 bombardera RAF-a napalo grad. Upotrebom zapaljivih bombi stvoren je vatreni tornado čiji su vjetrovi puhali brzinom od 240 kilometara na sat, a njihova temperatura iznosila je oko 800 stupnjeva Celzijusa.

Visina tornada penjala se i do 450 metara, a cijela buktinja pokrivala je područje od oko 21 četvorni kilometar grada. Zbog tako visoke temperature topio se asfalt na ulicama, dok se u lukama po moru razlilo ulje i nafta kreirajući požare na morskoj površini.

Većina civila stradala je upravo te noći. Mnogi od njih ubijeni su u potrazi za skloništima jer je vatreni tornado u gradu usisavao kisik, ali i same žrtve s ulica.

Neki ljudi pokušavali su hodati, ali bi ih vatra usisala, samo su odjedanput nestali ispred vas (…) Morali ste se paziti i pokušavati ostati što dalje od vatre jer vas ona povuče unutra,“ svjedočila je Ursula Gray, jedna od preživjelih.

Snimka Hamburga iz zraka nakon napada. | Foto: Wikimedia Commons

Iako je grad bio već gotovo sravnjen sa zemljom, novi napad uslijedio je 29. srpnja, kada je 700 bombardera RAF-a ponovno napalo grad. Posljednji napad uslijedio je 3. kolovoza.

U Operaciji Gomora ubijeno 42.600 civila, a ranjeno njih 37.000. Oko milijun stanovnika pobjeglo je iz grada. Na grad je bačeno oko 9000 tona bombi, a uništeno je oko 250.000 domova.

Hamburg je bombardiran 69 puta tijekom Drugog svjetskog rata, a samo RAF je na njega izbacio 22.580 tona bombi.