Tijekom Drugog svjetskog rata, savezničke sile, u prvom redu Britanci i SAD, počinili su niz zločina za koje nitko nije odgovarao. Iako je bjesomučno krvoločno bombardiranje civilnih ciljeva zapaljivim bombama odnijelo na stotine tisuća života, takozvani „pobjednici“ nikad nisu izvedeni pred lice pravde.

Bombardiranje Tokia zapaljivim bombama izvedeno je u vrijeme kada se ratu već polako nazirao kraj. U noći s 9. na 10. ožujka 1945., u Operaciji Meetinghouse, američki bombarderi izveli su najsmrtonosniji zračni napad u povijesti čovječanstva.

Tokio je tijekom Drugog svjetskog rata bio poznato industrijsko središte, a samim time i strateška meta za SAD. Oko 50 posto industrije tog grada bilo je razasuto po širokom području, uključujući i stambene sredine.

File:Tokyo 1945-3-10-1.jpg
Izgled Tokia nakon napada. | Foto: Wikimedia Commons

Iako su bombardiranja Tokia započela još u travnju 1942., ona su bila uglavnom usmjerena na vojne ciljeve.

Međutim, SAD je s uvođenjem dalekosežnih bombardera B-29 započeo s krvavim pirom nad Tokiom i ostalim japanskim gradovima. Ovi zrakoplovi imali su domet od 6000 kilometara, a mogli su djelovati s visina iznad 9000 metara.

Prvi udar na Tokio dogodio se 25. veljače 1945., kada su 174 bombardera B-29 usred dana izbacili 455 tona zapaljivih i nešto kazetnih bombi. U napadu je uništeno 2.6 četvornih kilometara grada.

Vidjevši svoj „uspjeh“ u masovnom uništenju Tokia, SAD je odlučio izvesti još žešći udar u Operaciji Meetinghouse.

File:Tokyo kushu 1945-3.jpg
Spaljeni ostaci japanskih civila nakon bombardiranja. | Foto: Wikimedia Commons

Ukupno 334 bombardera B-29, od kojih je do cilja došlo njih 279, ispustila su 1665 tona zapaljivih bombi na Tokio. Radilo se u uglavnom o 230 kilograma teškim kasetnim zapaljivim bombama koje su izbacivale po 38 manjih bombi ispunjenih napalmom na visini od 700-njak metara.

U napadu su korištene i manje bombe punjene benzinom te fosforne bombe koje su detonirale pri udaru. Budući da su brojni Japanci živjeli u kućama načinjenima od drveta, sudbina je bila sasvim očita.

Bombardreri su svoj teret ispustili na središte Tokia koje je bilo gusto naseljeno. Pojedinačni požari izazvani bombardiranjem uskoro su se spojili u jedan zajednički plamen stvorivši tipičnu vatrenu oluju koja je uništila oko 40 kvadratnih kilometara gradskog područja.

Fotografija prikazuje spaljenu ženu i dijete koje je nosila na leđima. | Foto: Wikimedia Commons

SAD je kasnije procijenio da je u napadu direktno ubijeno oko 88.000 ljudi, dok ih je 41.000 ranjena, a oko milijun stanovnika ostalo je bez domova. Tokijska policija dala je podatak od 83.793 ubijenih i 40.918 ranjenih, uz 286.358 uništenih domova.

Brojni povjesničari podigli su brojke na oko 100.000 do 125.000 mrtvih, no ostaje činjenica da je bombardiranje Tokia 9. ožujka 1945. najsmrtonosniji zračni napad tijekom Drugog svjetskog rata, s većim brojem žrtava čak i od napada na Hirošimu i Nagasaki.

S obzirom da je riječ o ciljanom ubijanju umjetno stvorenom vatrenom stihijom, dovoljno govori o zločinačkoj nakani SAD-a.

Nitko od američkih zapovjednika koji su naredili napad nikad nije odgovarao za masovni holokaust u jednoj jedinoj noći.