Svatko je čuo o potonuću Titanica, no vrlo mali broj je čuo o potonuću SS Wilhelma Gustloffa, što je bila najveća pomorska katastrofa. Njegovo potonuće rezultiralo je gubitkom više od 7.000 života.

Njemački putnički brod Wilhelm Gustloff potopljen je u Baltičkom moru u noći 30. siječnja 1945., nakon što ga je uništila sovjetska podmornica. Prevozio je preko 10.500 Nijemaca, od kojih su većina bili žene i djeca koji su bježali od nadolazeće sovjetske vojske.

Wilhelm Gustloff u luci Gotenhafen. | Izvor: Pinterest/YouTube

Mnogi od tih njemačkih izbjeglica živjeli su u Istočnoj Pruskoj, dijelu Njemačke oko kojeg su se komunisti i demokratski Saveznici složili da će biti oduzet Njemačkoj i predan Sovjetskom Savezu krajem Drugog svjetskog rata. Drugi su živjeli u Danzigu i okolnom području, za kojeg su demokrati i komunisti odlučili da će biti oduzet Njemačkoj i dodijeljen Poljskoj. Sve izbjeglice su bježale u strahu od Sovjeta, koji su već pokazali u Istočnoj Pruskoj što se sprema svakom Nijemcu dovoljno nesretnom da padne u njihove ruke.

S obzirom da je jedini put bijega bio preko ledenog Baltičkog mora, civili su se okupili u luci Gotenhafen, nedaleko od Danziga, nadajući se pronaći prolaz do zapada. Hitler je naredio svim dostupnim civilnim brodovima pokret u akciju spašavanja, a Wilhelm Gustloff je bio jedan od njih.

Prije rata, ovaj brod bio je korišten od strane organizacije Kraft durch Freude, da se njemačke radnike odvede na jeftine odmore i izlete.

Kada je isplovio 30. siječnja 1945. iz Gotenhafena, Wilhelm Gustloff imao je nešto manje od 1.100 časnika i članova posade, 162 kritično ranjena vojnika, 373 mlade žene iz Ženske pomorske podružnice te 8956 očajnih izbjeglica, većinom žena i djece. Sveukupno 10.582 osobe.

Sovjetske podmornice i zrakoplovi bili su stalna prijetnja ovoj akciji spašavanja. Izbjegličke brodove promatrali su u svjetlu Ehrenburgove genocidne propagande: „Što više Nijemaca mogu ubiti, tim bolje“. Pritom se nije pravila razlika jesu li žrtve bile vojnici ili žene i djeca.

Ukrcaj njemačkih izbjeglica na brod. | Izvor: Awesome Stories

Kapetan broda Friedrich Petersen po isplovljavanju iz luke usmjerio ga je prema dubokim vodama kako bi izbjegao podvodne mine. Međutim, Petersen je zaprimio neobičnu radio poruku o nadolazećem konvoju njemačkih minopolagača te je upalio brodska svijetla kako bi izbjegao sudar. To je učinilo brod lako vidljivim u noći.

Nedugo nakon toga, 30-ak kilometara od luke, tri torpeda sovjetske podmornice S-13, pod zapovjedništvom kapetana Aleksandra Marineska, pogodila su brod. Devedeset minuta kasnije potonuo je ispod ledenih valova Baltika. Iako je uložen veliki napor od strane drugih njemačkih brodova da se pokupi preživjele, njih jedva 1.100 je spašeno. Ukupno 9343 osobe su poginule te noći, od čega 5000 djece.

Nekoliko dana kasnije, 10. veljače 1945, ista sovjetska podmornica potopila je njemački bolnički brod General von Steuben, a utopilo se 4.500 ranjenih vojnika i članova posade, koji su bili evakuirani iz Istočne Pruske.

Dok je brod tonuo, izbjeglice su se smrzavale u ledenom Baltiku. | Izvor: RP Online

Za Sovjete, zapaljene komunističkom propagandom mržnje, znak Crvenog križa ništa nije značio.

Dana 6. svibnja 1945, njemački teretni brod Goya, također dio spasilačke flote, bio je torpediran od strane druge sovjetske podmornice, a više od 6.000 izbjeglica koje su bježale iz Istočne Pruske je umrlo.

Zanimljivost je da je Alexander Marinesko, zapovjednik sovjetske podmornice, prije uništenja broda trebao izaći pred vojni sud zbog svojih problema s alkoholom i činjenice da je uhvaćen u bordelu zajedno sa svojom posadom dok su bili van dužnosti.

Marinesko iz tih razloga nije dobio nagradu Heroj Sovjetskog Saveza, ali je za ratni zločin ipak dobio nagradu Borbeni red Crvene zastave. Iako je navodno slovio kao izvrstan zapovjednik, nečasno je otpušten iz ratne mornarice u listopadu 1945. Godine 1963. vraćen je službu, a 1990. Mikhail Gorbačov posthumno mu je dodijelio orden Heroja Sovjetskog Saveza.

Potonuće Wilhelma Gustloffa i danas je najveća pomorska tragedija s najvećim brojem žrtava. O događaju je snimljeno tek nekoliko dokumentarnih filmova, od čega jedan možete pogledati ovdje.