Školovanje kod kuće

Školovanje kod kuće, kao što i sam naziv govori, je oblik školovanja u kojem roditelji odluče obrazovati svoju djecu unutar svog doma umjesto da ih šalju u tradicionalne javne ili privatne škole. Obitelji se iz raznih razloga odlučuju na ovaj oblik obrazovanja; nezadovoljstvo javnim obrazovnim sustavom i dostupnim oblicima obrazovanja, vjerska ili ideološka načela za koje roditelji vjeruju da se narušavaju u sklopu javnog obrazovanja, ili pak uvjerenje da djeca nemaju dovoljnu mogućnost napredovanja u klasičnoj školskoj strukturi.

Prije uvođenja javnog školstva većina djece je bila školovana upravo u krugu obitelji ili lokalne zajednice. U današnje vrijeme školovanje kod kuće najpopularnije je u SAD-u, gdje je popularizirano naročito sedamdesetih godina prošlog stoljeća, te je s vremenom broj takve djece rastao iz godine u godinu za oko 10 posto.

Roditelji najčešće navode dva razloga za odluku o školovanju svoje djece kod kuće, a to su nezadovoljstvo lokalnim školama, te interes za većim uključenjem u djetetov razvoj i obrazovanje. Nezadovoljstvo školama uključuje zabrinutost glede okruženja u školi, kvalitetu načina rada s djecom, obrazovni program, te zlostavljanje vršnjaka, kao i nepovjerenje u sposobnost školskog osoblja da se adekvatno posvete djeci, naročito djeci s posebnim potrebama.

Dio roditelja se odlučuje na to i zbog želje da imaju veći nadzor nad time što i kako njihova djeca uče, da adekvatno odgovaraju na obrazovne potrebe djeteta, da iskoriste pogodnost odnosa jedan na jedan, te se više kao mentori posvete djetetu kao učeniku, te efikasnije iskoriste djetetovo vrijeme za učenje u kombinaciji s njegovim slobodnim vremenom.

Glede akademskog uspjeha takvih učenika, on je u prosjeku bolji od učenika u javnom školskom sustavu. Istraživanje „Homeschool Progress Report 2009“, koje je proveo National Home Education Research Institute, obuhvatilo je 11.000 američkih učenika koji su se školovali kod kuće. U prosjeku su ti učenici imali 37 posto veći uspjeh na standardiziranim testovima u odnosu na učenike u javnim školama.

Školovanje kod kuće najpopularnije je u SAD-u, a također je legalno i prihvaćeno u većini zapadnih zemalja. U ovom trenutku, Hrvatska je uz BiH i Makedoniju jedina zemlja bivše Jugoslavije bez legaliziranog sustava obrazovanja od kuće. Imaju ga i Crna Gora i Srbija i Slovenija, naravno, i većina država Europske Unije. Ono je legalno u Mađarskoj, Poljskoj, Austriji, Ukrajini, Francuskoj, Švicarskoj, Irskoj, Norveškoj, Izraelu, SAD-u, Australiji, Novom Zelandu…

U Sloveniji, primjerice, ono funkcionira na način da se dijete upisuje u redovnu školu, dobiva učitelja i razred, no školovanje odrađuje kod kuće u organizaciji (ne mora značiti i provedbi) roditelja na način kakav oni osmisle. Na kraju godine dijete pristupa provjeri znanja unutar nadležne škole. Pritom roditelj ima mogućnost birati školske izvannastavne aktivnosti, dijete s razredom odlazi na školske izlete, priključuje se laboratorijskim vježbama, kao i nastavi tjelesnog odgoja.

Najčešća kritika školovanja kod kuće je tvrdnja da takvoj djeci nedostaje odgovarajuća socijalizacija. Većina stručnjaka vidi interakciju među vršnjacima, koja se odvija u školi, kao ključnu komponentu razvoja socijalizacije djeteta. Neki pak smatraju da ona nije dovoljna, a neki smatraju da je fokusiranje na interakciju isključivo s vršnjacima čak i štetno, te da se socijalizacija najkvalitetnije ostvaruje kroz životna iskustva i odnose sa osobama različitih dobnih skupina.

Socijalizacija djece, kao i njihov odgoj te obrazovanje, treba gledati na individualnom nivou, jer svako dijete je drugačije, kako psihološki, tako i glede sposobnosti učenja i savladavanja gradiva. Tu su naravno i vanjske okolnosti, ponajprije sposobnost i mogućnost roditelja da samostalno ili uz pomoć treće osobe podučava to dijete.

Osigurati da djeca koja se školuju kod kuće imaju dovoljno društvene interakcije kako bi njihova socijalizacija uspjela može biti zahtjevna zadaća, no i ne mora predstavljati problem ako to dijete dobiva dovoljno interakcije izvan vremena predviđenog za obrazovanje, u društvu i zajednici u kojoj živi i koja ga okružuje.