Danas je veoma popularna fraza prema kojoj „ne postoje rase; postoji samo ljudska rasa.“ Tehnički gledano, to je sasvim netočno, budući da su ljudi biološka vrsta, a definicija određuje vrstu kao:

… grupu prirodnih populacija rasplodno izoliranih od drugih grupa. Rasplodna izoliranost znači da se jedinke tih populacija iz nekog razloga međusobno spolno ne razmnožavaju, odnosno da njihovo eventualno potomstvo nije plodno.

Međutim, početkom 20. stoljeća u tadašnjem Sovjetskom Savezu, došlo je do pokušaja dokazivanja da je ljudska vrsta mnogo više uključiva nego što se to smatralo.

Ilya Ivanovič Ivanov

Ilya Ivanovič Ivanov | Izvor: Wikipedia Commons

Profesor i istraživač biologije, Ilya Ivanovič Ivanon, bio je specijalist za životinjsku reprodukciju te je prvi izvršio umjetnu oplodnju. Ta tehnika bila je osnova za njegov daljnji cilj – hibridizaciju. Ivanov je uspio križati nekoliko različitih tipova životinja: govedo i bivola, govedo i antilopu, zebre i magarce, štakore i miševe, miševe i zamorce, zamorce i zečeve itd.

Takvi eksperimenti poprilično su zamutili definiciju onoga što se smatralo „udaljenim vrstama“. Ipak, pod prirodnim nagonom, ove životinje unatoč mogućnosti međusobnog razmnožavanja, preferirale su to činiti isključivo unutar svoje vrste, osim pod djelovanjem neprirodnih utjecaja. Tu je svoju ulogu odigrao upravo Ivanov.

Godine 1910., na Svjetskom kongresu zoologa objavio je ideju spajanja ljudi i majmuna, što je mnoge poprilično šokiralo.

Je li to moguće? Ljudi i čimpanze imaju 98 posto sličnosti DNK. Dok ljudi imaju 23 para kromosoma, čimpanze imaju 24. Ipak, Ivanov je unatoč različitim brojevima parova kromosoma već uspio križati pojedine tipove životinja, pa je tim slijedom odlučio pokušati.

Majmunska posla

Ilustracija | Izvor: UA Magazine

Usprkos neslaganju tadašnje znanstvene zajednice, Ivanov je krenuo naprijed te počeo prikupljati sredstva za ekspediciju u Afriku, gdje je namjeravao prikupiti nekoliko majmuna. Dokumenti pokazuju da su odluku podržali tadašnji vodeći ljudi boljševičkih vlasti.

Ivanov je u veljači 1926. otišao u Pariz. Slijedećeg mjeseca otputovao je u francusku koloniju Gvineju, u istraživačku postaju Kindia. Ipak, tamo nisu imali odraslih čimpanzi sposobnih za razmnožavanje, pa se Ivanov vratio u Pariz, gdje je usporedio svoje bilješke sa francuskim kirurgom imenom Serge Voronoff. Dotični je bio poznat po činjenici da je uspio presaditi tkivo s testisa majmuna na testise čovjeka.

U studenom iste godine, Ivanov se vraća u Afriku zajedno sa sinom, te su uspjeli okupiti nekoliko ženki čimpanza. Na otoku Conakry, pokušali su oploditi njih tri putem metode „turkey blaster“, odnosno ubrizgavanjem sjemena pomoću posebne šprice. Unatoč njihovim pokušajima, eksperiment nije donio nikakve rezultate.

Ovo je Ivanova navelo na pomisao da nešto radi krivu. Stoga se odlučio promijeniti pristup te je došao na ideju da žene ljudske vrste oplodi sjemenom čimpanze. To je namjeravao provesti na lokalnim ženama pod krinkom medicinskih pregleda. Ipak, kolonijalni guverner odbio je to dopustiti.

Više sreće nego pameti

Međutim, Ivanov nije želio odustati. Godine 1929., otvorio je istraživački laboratorij u gradu Sukhumi, u novoj politički nestabilnoj regiji Abhazija. Kasnije će upravo u tom laboratoriju biti provođena istraživanja utjecaja radijacije i cjepiva.

Za svoj eksperiment, Ivanov je dobio čak pet žena koje su se navodno dobrovoljno prijavile za oplodnju. Neki izvori tvrde kako je bilo riječ o zatvorenicama, pa je upitno koliko istine ima u „dobrovoljnom“ javljanju, posebice kad je riječ o Sovjetskom Savezu.

Jedini kandidat za oplodnju na strani majmuna, bio je orangutan imenom Tarzan. Međutim, on je uginuo, pa se Ivanov za pomoć obratio kubanskoj nasljednici Rosaliji Abreu. Abreu je bila prva osoba koja je uspješno parila čimpanze u zatočeništvu te je imala veliki zvjerinjak u okolici Havane. Ivanov ju je upitao bi li nekoliko njenih muških čimpanzi moglo poslužiti za oplodnju spomenutih žena.

Abreu se isprva složila. Međutim, Ivanov je učinio pogrešku upitavši Charlesa Smitha iz Američkog udruženja za napredak ateizma, da mu pomogne oko financiranja projekta. Smith je bio popriličan showman, pa je prijedlog Ivanova objavio u novinama.

Rezultat je bio takav da se u sve upleo tada snažni i utjecajni Ku Klux Klan, koji je zaprijetio odmazdom protiv Abreu ukoliko bude sudjelovala u eksperimentu, kojeg su nazvali „abominacijom Stvoritelja.“ Abreu se nakon toga povukla.

Kraj (koji to nije)

Eksperiment je bio magnet za nevolje od samog početka, a kasnije su se u sve umiješali i političari. Krajem 1920-ih, na političkoj sceni zavladao je Lysenkoizam – politička kampanje protivljenja genetici i znanstveno-osnovanoj poljoprivredi – koju je predvodio Trofim Lysenko, direktor Akademije za poljoprivredne znanosti. Ivanov je zbog svojih eksperimentiranja uhićen te je poslan u interni egzil gdje je umro 1932. od srčanog udara.

‘I’ll regret this in the morning’... Charlton Heston in the 1968 original Planet of the Apes.
Scena iz filma Planet majmuna. | Foto: Screenshot

Usprkos svemu tome, Ivanova nisu smatrali nekakvim šarlatanom u ono vrijeme. Dapače, njegova ranija istraživanja, prije egzibicije s križanjima majmuna i ljudi, dala su dobre rezultate, a također ih je i tadašnja vlast poticala putem ne baš beznačajnog financiranja. Štoviše, tadašnji Sovjetski Savez bio je već poznat po izgladnjivanju svojih stanovnika.

Iako priča sama po sebi nije bila neka velika tajna, ona je bila zaboravljena sve do početka 1990-ih, kada su se za javnost otvorile pojedine arhive.

Kineski znanstvenici su još 1981. ponovili eksperiment Ivanova, koji je bio uspješan. Tročlani tim znanstvenika uspio je oploditi ženku čimpanze, iako je nepoznato koja je metoda korištena. Slijedom Kulturne Revolucije, znanstvenici su poslani na rad na farmama, a oplođena čimpanza uginula je zbog zanemarivanja.

Motivi?

Većina će se logično zapitati čemu ovakvo igranje s prirodom. Prema nekim izvorima, Staljin je navodno izjavio jednom znanstveniku: „Želim novo nepobjedivo ljudsko biće, neosjetljivo na bol, otporno i indiferentno na kvalitetu hrane koju jede.

U knjizi Reginalda Urcha, The Rabbit King Of Russia, spominje se nekoliko novinskih članaka iz Lenjingrada, koje je autor sažeo:

Zatadatak ekspedicije Ivanova bio je jednostavan. On je bio otići u Kongo i, ako je moguće, navesti francusku postaju Pasteur koja tamo djeluje pod vodstvom profesora Calmette da surađuje s boljševičkim znanstvenicima kako bi uhvatili nekoliko ženskih čimpanzi. Nakon toga, Ivanov i njegovo osoblje bi uložili napore da oplode te majmune umjetnim metodama i da majke  s njihovim malim ljudskim majmunima dovedu u srce anti-božanskog društva u sovjetskoj Rusiji te dokažu da ‘Bog ne postoji’.

Prema drugim izvorima, „pozitivna eugenika“ trebala je poslužiti kako bi se dokazalo da se ljude može promijeniti na najradikalnije moguće načine, a s ciljem izjednačavanja svih ljudi u socijalističkom dizajnu sovjetskog društva.

Većina eugeničara tog vremena imali su za cilj poboljšati fizičke i psihičke osobine ljudi, te su svoje ideje promovirali upravo kroz porast inteligencije i uklanjanje bolesti. Komunistička verzija eugenike nije dijelila taj cilj, budući da bi križanje ljudi i majmuna evidentno rezultiralo stvaranjem nove manje intelektualne vrste čija bi svrha bila robovanje vlasti, a koja ujedno nikad ne bi dovodila u pitanje samu etiku te vlasti.