Sovjetsko nuklearno čudovište: Car bomba

Godine 1961., gotovo 16 godina nakon prvih zastrašujućih i nečovječnih nuklearnih bombardiranja, Sovjetski Savez demonstrirao je zapanjujuće mogućnosti svog nuklearnog arsenala detonirajući nevjerojatno snažnu hidrogensku bombu.

Pod imenom „Car bomba“, a nerijetko zvana i „Veliki Ivan“, ova bomba od 50 megatona izazvala je najveću umjetnu eksploziju na zemlji u povijesti čovječanstva. Usporedbe radi, bomba bačena na Hiroshimu imala je snagu od 15 megatona.

Testiranje Car bombe izvršeno je na otoku Severny u ruskom arhipelagu Novaja Zemlja. Eksplozija je proizvela vatrenu kuglu promjera oko 10 kilometara, dok se oblak u obliku gljive popeo u zemljinu atmosferu na visinu od oko 95 kilometara.

Na svu sreću, testiranje je izvršeno u nenaseljenom području, pa nije bilo ljudskih žrtava. Međutim, udarni val koji je pogodio zemlju, prouzročio je materijalnu štetu u gradovima udaljenima i do 900 kilometara od mjesta detonacije.

Za testiranje bombe korišten je avion Tupoljev Tu-95, dok ga je za potrebe snimanja i promatranja detonacije pratio i manji Tupoljev Tu-16. Oba aviona bila su obojana posebnom reflektirajućom bojom, kako bi se umanjila opasnost oštećenja uslijed visoke temperature. Također, zbog veličine bombe, na Tu-95 morala su biti uklonjena vrata prostora za izbacivanje bombe, kao i spremnici za gorivo.

Replika bombe Car u muzeju atomskog naoružanja Sarov. | Izvor: Wikimedia Commons

Unatoč činjenici da je bomba imala padobran koji je trebao usporiti njen pad kako bi piloti imali šansu za napuštanje opasne zone, svi uključeni u operaciju znali su kako za taj pothvat postoji tek 50 posto šanse.

Poseban strah za sigurnost pilota izazivala je činjenica da bomba ovakve razorne moći nikad ranije nije bila proizvedena niti testirana, pa nitko nije mogao predvidjeti potencijalne učinke eksplozije.

Detonacija je prouzročila udarni val zbog kojeg je Tu-95 doslovno potonuo za jedan kilometar visine, ali je ipak uspješno sletio. Udarni val također je spriječio vatrenu kuglu da dođe u kontakt sa zemljinom površinom, ali je nastala visoka temperatura ipak pretvorila kamenje u pepeo na otoku.

Radijus potpunog uništenja na primjeru Pariza. | Izvor: Wikimedia Commons

Dodajmo kako je prvotni plan bio da Car bomba bude jačine 100 megatona, od čega se odustalo zbog straha od prevelikih padalina nuklearnih čestica te bojazni za sigurnost pilota.

Jedan od kreatora bombe, Andrei Sakharov, nedugo nakon detonacije počeo je javno govoriti protiv upotrebe nuklearnog oružja, što je dovelo do toga da je postao politički disident.