Smatraju ga bogom vjetra, a ponegdje bogom šuma, svih strujanja, nevremena i oluje. Ime mu je Stribog. Njegovi unuci su svi vjetrovi sa svih strana svijeta, a on je jedan od najistaknutijih bogova istočnih Slavena.

O Stribogu je tijekom prošlosti izgubljena većina zapisa, ali se u onim očuvanim ipak spominje, a zbog „unuka“ koji pušu sa svih strana svijeta, zamišlja ga se kao moćnog starca.

Osim što je zamišljen kao starac, Stribog je često prikazivan s bičem, a još češće s ratničkim rogom, pomoću kojeg bi prizivao snažne vjetrove i buru. Zbog toga su ga neki štovali i kao simbol vojnih zapovjednika, pa su kneževi dali izrađivati njegov drveni idol.

Izvor: Pinterest

Najviše ga se štovalo kod istočnih Slavena, posebice na području današnje Ukrajine, odnosno u dijelu glavnog grada Kijeva. Jedna od njegovih statua stajala je na brdu iznad Kijeva, pored drugih važnih božanstava poput Peruna, Khorsa, Simargla i Mokoši.

Postoji i legenda da je Stribog bio zaštitnik Vesne – boginje proljeća, zajedno Jarilom. Kao bog vjetra svakog proljeća donosio bi Vesnu na krilima proljetnog povjetarca. Tako sjedinjeni otjerali bi boginju zime i smrti Moranu i donijeli ljudima toplinu i radost proljeća.

Orao je među životinjama bio simbol Striboga, a među biljkama bili su to glog i dub.

Svečanosti u njegovu čast održavale su se i ljeti i zimi. Zimi, kako bi mu se udovoljilo da obuzda hladan vjetar, a ljeti, da bi se prizvali oblaci i kiša.