Svetovid i Arkonski hram

Arkonski hram. Vsevolod Ivanov | © Pinterest

Vrhovno božanstvo baltičkih Slavena – Svetovid – bio je prije svega vezan za otok Rujan i utvrdu poznatu kao Arkona. Velebni hram, a u njemu statua Svetovida, bili su jasni prikaz nekadašnjih vjerovanja na tom području.

Arkona je sadržavala hram načinjen od drveta i oslikan prizorima iz mnogih bitaka, a kojeg su okruživale dvije ograde, od kojih je jedna bila prekrivena crvenim krovom, dok je druga bila sazdana od zastor koje su pridržavala četiri stupa.

Veličina hrama bila je oko 20×20 metara, što je zabilježeno prilikom istraživanja provedenog davne 1868. godine.

U središtu hrama nalazio se kip Svetovida načinjenog od više drvenih dijelova, a bio je duboko ukopan u zemlju, što je prilikom njegovog rušenja stvorilo probleme kršćanskim osvajačima.

Većina kršćanskih kroničara tog vremena opisuje Svetovidov kip kao zastrašujuću figuru visoku osam metara koja je imala četiri glave. Svaka od glava gledala je na jednu stranu svijeta, što je simboliziralo njegovo ime – Svetovid – gleda na svijet.

Kip Svetovida u današnjoj Arkoni. | © Wikimedia Commons

Svetovid je u ruci imao luk, dok je pored njega stajala ostala ratnička oprema: uzde, sedlo i mač. Njegov bijeli konj bio je u vlasništvu hrama, a o konju se brinuo isključivo starovjerski svećenik. Stanovnici Rujana vjerovali su kako Svetovid noću jaše na svom konju, jer su ujutro znali viđati konja oznojenog i blatnjavog.

Konj se također koristio i za proricanje, pa je tako pred konjem bio postavljan red koplja kroz koje bi konj trebao proći. Ukoliko na svom prolasku zakoračio desnom nogom, ishod buduće bitke bio bi pozitivan. U suprotnom slučaju, ako bi zakoračio lijevom, ishod bi bio koban.

No, ovakva proricanja nisu se vršila samo u vezi bitaka, već i drugih prilika u kojima se moralo o nečemu donijeti odluka. Rujani su uvijek poštovali rezultat proricanja koji je za njih simbolizirao volju Svetovida.

Svetovid | © Pinterest

Arkona nije bila samo vjerski već i trgovački centar, pa su tamo prolazili brojni trgovci koji bi u Svetovidovom hramu ostavili najvrjedniji predmet iz svoje ponude prije nego bi započeli trgovinu. Takav čin predstavljao je određenu žrtvu Svetovidu te znak zahvalnosti za pomoć pri obavljanju poslova.

Riznica hrama tako je skupljala svoje bogatstvo, a tome su posebno doprinosili pokloni brojnih vladara koji su željeli ostati u dobrim odnosima s Rujanima.

Svetovid je za brojna slavenska plemena bio svevideće božanstvo. Njegov pandan u grčkom panteonu bio bi Zeus, koji je promatrao svijet s Olimpa, dok bi u nordijskoj mitologiji istu ulogu imao jednooki Odin, koji gleda na svemir s trona Hildskjalfa.

No, prema nekima pojam vid ima i drugačije značenje, mnogo šire od onog u riječi vidjeti. U sanskrtu riječ ved znači znati, od čega su i nastali pojmovi kao što je vid – znalac i vede – znanje.

Svetovid je prema tome bio i bog koji sve zna i sve vidi, odnosno jedna sveznajuća i sveprisutna kozmička prisutnost.

Danski biskup Absalon s kraljem Valdemarom nadgleda rušenje Svetovidova kipa u Arkoni 1168. Laurits Tuxen | © Wikimedia Commons

Svetovidov praznik slavio se u doba ljetne žetve, a prinašale su mu se uglavnom domaće životinje kao žrtve.  Dan prije slavlja, svećenik bi očistio hram pazeći da ne diše unutar samog hrama, budući da se takvo nešto smatralo svetogrđem. Naravno, svećenik je često istrčavao iz hrama uzeti zraka, da bi se načas ponovno vratio unutra da nastavi s poslom.

Na dan slavlja, svećenik je promatrao razinu medovine koja je za vrijeme prošlogodišnjeg praznika sipana u Svetovidov rog. U slučaju da je razina opala, to bi značilo da će iduća godina biti slabe plodnosti, dok je ista razina označavala plodnu godinu. Nakon proricanja, medovina se prolijevala, a u rog ulila nova.

Kroz ostatak dana, ljudi su se gostili jelom i pilom te plesali kao dio rituala slavlja.

Nasilnim dolaskom kršćanstva, Arkonski hram je srušen 1168., a Svetovidov kip posječen te odvučen iz hrama. Praznik Svetovida zamijenjen je blagdanom svetog Vida koji se prema gregorijanskom kalendaru slavi 28. lipnja, dok se prema julijanskom kalendaru slavi 15. lipnja – Vidovdan. Dakako, sveti Vid nema nikakve veze sa staroslavenskim božanstvom.