Trumpova nepristojnost protiv Hillarynog masovnog ubojstva

untitled-1

„Otkriće“ da je Donald Trump iznio poprilično neukusno mišljenje o ženama putem medija se ponovno tretira na uobičajen način, dok neki čak tvrde da je to kraj njegove kampanje. Čini se kako je Trumpova nekultura ili razvratnost nešto mnogo gore od čitavog niza teških zločina Hillary Clinton, koja je otvoreno zagovarala, podržavala i promovirala masovno ubijanje, međunarodne ratove te ubijanje milijuna Iračana, Afganistanaca i Sirijaca.

Trumpove riječi, koliko god bile degutantne, na kraju su još uvijek samo – riječi, te nisu rezultirale ničijom smrću. No, u modernim tekovinama, nečiji „povrijeđeni osjećaji“ danas su važniji od milijuna života.

Clinton je još za vrijeme svoje vladavine na mjestu američke senatorice glasala 2003. godine u korist Bushovog prijedloga za pokretanjem rata protiv Iraka, čin koji je tada bio zasnovan na očitim i sramotnim lažima koje su mahom došle od strane svima poznatog lobija čije se ime u medijima ne smije spominjati – laž o tome da je Saddam Hussein imao toliko spominjano „oružje za masovno uništenje.“ Ipak, neki mediji su sami priznali za koga služe ovi ratovi, a ni neki službeni dokumenti nisu skrivali činjenice.

Dakako, SAD, Rusija, Izrael, Britanija, Francuska, Kina, Indija i Pakistan s tonama nuklearnog naoružanja nisu smatrane opasnima.

Prema izvještaju koji je objavila institucija Opinion Research Business (ORB) još 2007. godine, procijenjeno je da je u Iraku uslijed tadašnje američke invazije nasilnom smrću stradalo 1.033.000 osoba. ORB je istaknuo da je „48 posto tih smrti bilo od prostrijelnih rana, 20 posto od detonacija auto-bombi, 9 posto od zračnog bombardiranja i 6 posto iz drugih izvora.

U isto vrijeme, američka vojska imala je 4.497 poginulih i 32.222 ranjena, od kojih je većina imala teške ozljede, uključujući amputirane udove, oštećenja mozga ta druge ozljede koje su vojnicima promijenile živote.

Trošak rata u Iraku procijenjen je na 2 trilijuna dolara – to je 11 posto godišnjeg BDP-a SAD-a – enormna svota potrošena na rat zasnovan na lažima i obmani.

Clinton se ništa manje ubojito nije ponašala u ulozi državne tajnice pod vladavinom Obame. Podržala je planove Obamine administracije o povlačenju američkih snaga iz Afganistana, a 2009. Clinton je stala uz bok tajnika ureda za obranu, Roberta Gatesa, republikanca te je pozvala na još 30.000 dodatnih vojnika u Afganistanu.

U to vrijeme taj potez bio je potreban kako bi se „stabilizirao Afganistan, porazilo Talibane i privelo rat kraju.“ Naravno, ništa od toga nije se dogodilo, a djelomično zahvaljujući Clinton, rat u Afganistanu danas je najduži rat u povijesti SAD-a.

Taj rat rezultirao je s 3.407 poginulih američkih vojnika te najmanje 26.000 poginulih Afganistanaca.

Clinton je ujedno i u Libiji podržala agresivni rat protiv Gadaffija te je isticala „pravo“ vlade SAD-a da se uplete u bilo kakav sukob s bilo kojom zemljom koja bude odabrana. Posljedice napada na Libiju i još jedno „provođenje demokracije“ sijanjem bombi vidimo danas – kaos, tisuće mrtvih te idealna podloga za provođenje imigracije prema Europi.

Kao državna tajnica, Clinton je također bila entuzijastična u podršci Obaminoj odluci da poveća broj dronova u Pakistanu, Jemenu i Somaliji.

U svojim memoarima pod naslovom Hard Choices, Clinton je napisala da su tajni udari dronovima brzo postali „jedna od najučinkovitijih i kontroverznijih metoda ratovanja protiv terorizma“ pod Obaminom vladavinom, „ali 2009. sve što sam mogla reći bilo je ‘nemam komentara’ kad god je ta tema isplivala na površinu.

Tisuće civila ubijeno je upravo u napadima dronovima, što je na kraju priznala i američka vlast. U istraživačkom izvješću nazvanom „The Droner Papers,“ autor Jeremy Scahil pokazao je da su napadi dronovima neselektivno ubili nedužne civile, prilikom „Operacije Haymaker“ u Afganistanu.

U toj akciji, SAD-ove specijalne operacije zračnim napadima ubile su više od 200 ljudi. Od toga, samo je njih 35 bilo označeno pravim metama. Tijekom petomjesečnog perioda operacija, prema dostupnim dokumentima, gotovo 90 posto ubijenih u zračnim napadima bili su slučajne nasumične žrtve.

Početkom 2011. godine, putem tajnog dogovora s CIA-om, Državni ured dobio je moć odobravanja napada dronovima umjesto predsjednika. Clinton je dobila osobno dopuštenje da „uštedi vrijeme“ u procesu odobravanja te joj je dopušteno da daje zeleno svijetlo za napade izravno s njenog mobitela.

Unatoč javnim zapisima o masovnim ubojstvima, stvaranju kaosa, lažiranju razloga za ratove i obmanama, kontrolirani mediji očigledno su zaboravilli na ove detalje u Clintoninoj krvoločnoj prošlosti, ali i novim planovima za guranje SAD-a u nove ratne pohode. Umjesto toga, Trumpovi komentari o ženama, koji se tek mogu nazvati nepristojnim ili ružnim, a datiraju od prije desetak godina, danas se smatraju najvećom ljagom jednog čovjeka.

Obmane i licemjerstvo su više nego očiti, a kontrolirani mediji će i dalje igrati ulogu u stvaranju mišljenja javnosti. Usprkos ovom „zločinu“ Trumpa, teško da će to promijeniti mišljenje onih koji su mu već odlučili dati glas. „Okrutni“ šaljivdžija mogao bi ipak pobijediti bolesnog masovnog ubojicu na čijim rukama leži krv milijuna.

Autor: Ivica Mandekić