Udisanje zagađenog zraka povećava rizik od pretilosti

beijing-smog

Prljav zrak loš je za naša pluća, to svi znamo. Međutim, prema novim istraživanjima, loš je i za našu liniju. Peking, glavni grad Kine, jedan je od vodećih gradova u svijetu po zagađenosti zraka. U najgorim danima ima i do deset puta veću koncentraciju štetnih čestica u zraku od onoga što se smatra sigurnim za ljude.

U najnovijem istraživanju, laboratorijski štakori su izlagani udisanju tog zraka. Ti štakori dobili su na težini i sveukupno su bili bolesniji, za razliku od grupe štakora koji su udisali čišći zrak. Rezultati ukazuju na to da zagađenost zraka može bitno utjecati na rizik od pretilosti. Zaključak je da se vjerojatno ista stvar događa i kod ljudi.


Widget not in any sidebars

Zagađeni zrak sadrži čestiće pepela, prašine i raznih kemikalija. Ponekad su te čestice toliko brojne da stvaraju smog koji smanjuje vidljivost.

Prethodna istraživanja ukazala su da život u naseljima sa velikim prometom i velikom količinom ispušnih plinova utječe na povećanje tjelesne mase u ljudi. U takvim područjima također je visoka koncentracija čestica zagađivača. U drugom pak istraživanju ispostavilo se da kad su laboratorijski zamorci izlagani ispušnim plinovima dizel motora za vrijeme trudnoće, njihovi mladunci su kasnije imali povećanu tjelesnu težinu.

Posljednje istraživanje iz Pekinga fokusiralo se na izlaganje trudnih štakora zagađenom zraku karakterističnom za taj grad. Koristili su dvije komore u kojima su se nalazili odvojeni testni primjerci. Prva komora direktno je ventilacijom povezana sa zrakom iz gradskih ulica, dok su za drugu komoru koristili filter zraka. Filter je uklonio gotovo sve veće čestice zagađenja i oko dvije trećine manjih čestica.

Svim štakorima servirala se ista hrana. Ali nakon 19 dana, štakori izloženi zagađenom gradskom zraku težili su više od štakora čiji zrak se filtrirao. Uz to su imali i povišen kolesterol te povišenu temperaturu, koja je pokazatelj reakcije tijela na oštećenje tkiva. Također su imali povećanu rezistentnost na inzulin, što znači da im tijelo ne reagira efikasno na inzulin, hormon koji pomaže u pretvaranju šećera u energiju. To stanje pak može dovesti do dijabetesa.

Isto se događalo i sa njihovim mladima nakon što su došli na svijet. Čim dulja je bila njihova izloženost zagađenom zraku, to su postajali bolesniji, što znači da dugotrajnije udisanje tog zraka može izazvati bolesti.

Još nije posve jasno na koji način onečišćenja u zraku utječu na metabolizam, ali čini se da utječu na način na koji životinje probavljaju masti i šećere. Kolika je vjerojatnost da se isto događa i sa ljudima, još se ne zna, ali možemo pretpostaviti da dijelimo sudbinu ovih štakora.


Widget not in any sidebars

Izvor: ScienceNewsForStudents