UN-ova Međunarodna organizacija za migracije (IOM), dosad je u matičnu zemlju vratila 2000 Kamerunaca iz Libije, nakon što su dobrovoljno odustali od pokušaja ulaska u Europu. Ipak, još 120.000 čeka na svoj pokušaj.

U posljednjem „paketu“ povratnika, više od stotinu Kamerunaca veselo je pjevalo himnu svoje zemlje po dolasku na međunarodni aerodrom Yaounde-Nsimalen iz Libije. Tamo su ih dočekali članovi obitelji i predstavnici vlasti, piše VOA.

Procjenjuje se da se još oko 120.000 Kamerunaca nalazi u Libiji, u želji za odlaskom u Europu, premda u Kamerunu nema ni traga ratnim sukobima ili nekom obliku represije. Većina njih u Libiji je upala u probleme s krijumčarima ili se nalaze u zatvorima.

Među povratnicima bila je i Kamerunka imenom Olive Mboze, koja je ispričala kako joj je muž ostao u Alžiru, još jednoj zemlji odakle imigranti pokušavaju na silu ući u Europu.

Novinarima je ispričala kako je bila u prvom mjesecu trudnoće nakon što je došla u libijski grad Bayda. Tamo je radila kao kućna pomoćnica, a kada je bila u sedmom mjesecu trudnoće, prijavila se policiji koja ju je optužila za ilegalnu imigraciju i strpala u zatvor gdje je i rodila.

Drugi imigranti ispričali su svoja iskustva s mučenjima, ali i ubojstvima drugih imigranata. Neki se vode kao nestali, a drugi su zapeli u pustinjama.

Prije povratka, IOM je svakom imigrantu dao 150 dolara pomoći kako bi kupili hranu i poklone za svoje obitelji.

Zanimljivost je da i kamerunska vlada financijski potiče vlastite stanovnike da pomognu u „društvenoj integraciji“ povratnika. Jedan od njih je Pierre Bekolge, koji se također prije godinu dana vratio iz Libije te otvorio farmu peradi u predgrađu glavnog grada Yaounde. Vlasti su mu dale 4000 dolara za projekt „re-integracije“.

Činjenica da UN sustavno radi na vraćanju imigranata u njihove matične zemlje dovoljno svjedoči kako europski vlastodršci otvoreno lažu i varaju stanovništvo Europe s iluzornim pričama o „prijeko potrebnoj radnoj snazi“ i „prijeko potrebnom pomaganju sirotim izbjeglicama.“

Pored svega, kako to rade isključivo europski vlastodršci, dovoljno govori o tome da je Europa predviđena za Bijeli genocid i otvoreni rasni sukob čiji su inicijatori oni koji negiraju postojanje rasa ili razlika među njima.