Feministice u Štokholmu napuštaju područja poput poznatih no-go zona Husby i Tensta, koje su većinom naseljene arapskim imigrantima, a sve zbog činjenice da u ovim monokulturalnim područjima vladaju islamski fundamentalisti, piše SVT.
Nalin Pekgul
Turska imigrantica Nalin Pekgul, samoprozvana feministica i bivša članica ljevičarske stranke Švedski socijal-demokrati, 30 je godina živjela u predgrađu Štokholma poznatom kao Tensta. Međutim, ona danas tvrdi kako se tamo više ne osjeća sigurnom. Prema njenim tvrdnjama, islamski fundamentalisti preuzeli su ulogu upravljanja ovim područjem i ona smatra da više ne može otići u središte četvrti bez da ju se uznemirava.
Prema njenim riječima, tijekom proteklih par godina situacija je za javni život žena u toj četvrti višestruko pogoršana. Istaknula je kako je tamo vjerski fundamentalizam među muškarcima znakovito porastao, a većina ih dolazi iz arapskih zemalja. Pekgul se protiv toga pokušavala boriti organizirajući sastanke u kafićima (!), ali je ubrzo napustila tu ideju.
„U Tensti sam poznato lice i nemam više želju uzrokovati nevolje kada me uznemiravaju,“ objašnjava Pekgul. Na pitanje zašto još uvijek živi u Tensti, odgovorila je: „Uvijek se nadam da će se stvari preokrenuti. Nikad ne smijete zaboraviti da velika većina ovdje proklinje fundamentaliste.“
Zaliha Dagli
Turska imigrantica Zeliha Dagli još je jedna bivša ljevičarska političarka, nekoć članica stranke Lijevih, a živjela je u no-go zoni poznatoj kao Husby. Dagli je Husby opisala kao samopostavljenu „moralnu policiju“ koja pokušava kontrolirati ponašanje žena u tom području.
Agresija protiv feministica je posebno pitanje, tvrdi Dagli. „Postojale su glasine da želimo ženama skinuti veo,“ kaže. „Rekli su da bi to trebala zadržati za sebe i tada se više nisam osjećala sigurno.“
Dagli danas živi u središtu Štokholma i kaže da je tamo sretnija jer može nositi i govoriti što želi bez straha za vlastitu sigurnost. Tvrdi kako razmišlja o povratku u Husby, ali samo pod uvjetom da područje postane sigurnije.
Prvo promoviranje imigracije, a zatim bijeg od „multikulturalizma“ koji je postao islamski monokulturalizam
Feministice su zajedno s ljevičarskim političkim strankama i drugim aktivistima te sljedbenicima utopijskih društvenih vizija, godinama djelovale promovirajući otvaranje granica i prihvat imigranata. Unatoč očitim ekstremnim odnosima prema ženama u islamskom svijetu, one se nikad nisu usudile usprotiviti i podići glas protivljenja stvarnom teroru i ugnjetavanju žena.
Štoviše, iako je opće poznato da su silovanja u Švedskoj počinili većinom arapski i afrički imigranti, za feministice su silovatelji uvijek bili – „muškarci“.
Upornim ignoriranjem činjenica, a pod slijepim i gotovo halucinirajućim velom feminističke ideje, većina aktivistica ove ideje opetovano je poticala na „toleranciju“ prema imigrantima islamske vjere, percipirajući ih u kao „nedužne žrtve“ unutarnjih sukoba i navodne zapadnjačke kolonizacije, zbog čega su danas još manje krivi Europljani dužni biti pod kud i kamo stvarnijom čizmom kolonizacije i terora koji se i dalje predstavlja kao „problem integracije“ ili kao „imigrantska kriza“ koja bi navodno jednom trebala završiti. Nitko se ipak od dežurnih moralista i apologeta takvih ideja ne usudi zapitati kako će to točno završiti.
Autor: Tribun
