Većini je poznato kako su pred tisuću godina Vikinzi već naveliko plovili morima u otvorenim drvenim brodovima, a pritom su zašli i u dotad neistražena područja sjevernih krajeva. Dugo vremena znanstvenici su se pitali kako su Vikinzi znali kamo točno idu.

Prema sagama iz tih vremena, Vikinzi su koristili sunce, zvijezde, vjetar, ptice, pa čak i kitove kako bi se orijentirali. No, sage su spominjale i takozvani „sunčev kamen” – magični kristal koji je Vikinzima pokazivao put dok sunca i ostalih orijentira nije bilo.

Dugo vremena mnogi su smatrali kako je sunčev kamen samo legenda, prema kojoj je taj magični predmet njegovom korisniku omogućavao da na misteriozan način sazna gdje je Sunce, neovisno o tome koliko bilo oblačno. Kamen je omogućavao određivanje položaja Sunca čak i kad se već spustio sumrak.

Sunčev kamen koristio se u kombinaciji s posebno izrađenom pločom danas zvanom Uunartoq disk, što je prethodilo korištenju kompasa koji funkcionira na principu zemljinog magnetskog polja.

Ipak, moderna znanost je dugo vremena odbacivala ovakve legende, budući da nije postojao nikakav materijalni dokaz za postojanje sunčevog kamena. Sve do trenutka kada je pronađena olupina elizabetanskog ratnog broda Alderney, koji je potonuo 1592.

Uunartoq disk. | Izvor: Royal Society

Iako je brod plovio mnogo godina nakon Vikinga, on je još jedan u nizu onih koji su plovili u doba kada kompas još nije bio sasvim pouzdana sprava. Među navigacijskom opremom broda pronađen je i – sunčev kamen, koji se očito koristio kao za korekciju ili potvrđivanje položaja Sunca, odnosno smjera kretanja broda.

Analizom pronađenog predmeta, utvrđeno je kako je riječ o Islandskom kristalu (eng. Icelandic Spar), odnosno o prozirnom obliku kalcita. Osobina ovog kristala bila je da na poseban način lomi svjetlost koja prolazi kroz njega, odnosno, da funkcionira kao prizma. Preciznije, ukoliko se s jedne strane kristala nalazi jedna točka, na drugoj se mogu vidjeti dvije.

Ovisno o položaju kristala, dvije točke bile su različite oštrine. Međutim, u trenutku kada je kristal usmjeren prema suncu, umjesto dvije, vidjela bi se samo jedna točka.

Točan način funkcioniranja prikazan je u videu:

Sličan princip, s malo drugačijom metodom, prikazan je i u videu koji možete pogledati ovdje. Demonstracija počinje oko 31. minute.

U kombinaciji sa spomenutim diskom, sunčev kamen tvorio je svojevrsni kompas, pomoću kojeg se čak mogla odrediti zemljopisna širina. Dio ove ploče pronađen je na Grenlandu 1948. koje se zove Uunartoq, po čemu je i disk dobio ime. Isprva se smatralo kao je tek riječ o nekom dekorativnom predmetu. Naknadno je utvrđeno da se disk koristio upravo za orijentaciju.

Isprva skeptični znanstvenici dokazali su točnost ove metode određivanja položaja Sunca, čime je sunčev kamen izgubio svoju mističnu o magičnu stranu. Ipak, dokazano je da su Vikinzi prije tisuću godina bili daleko ispred svog vremena.