Vlasti Ugande izvukle su na prijevaru najmanje 375 milijuna funti novčane pomoći tvrdnjom da je ona namijenjena za 1.46 milijuna „izbjeglica“ koje navodno žive u toj zemlji. Pokazalo se kako je stvarni broj „izbjeglica“ daleko niži.

Dužnosnici Ugande namjerno su napuhali brojke „izbjeglica“ s ciljem dobivanja veće svote novca od humanitarnih organizacija iz Britanije, ali i drugih europskih zemalja, prenosi Daily Mail.

UN je podržao korumpirane političke lidere Ugande tvrdnjom da u toj zemlji doista ima 1.46 milijuna „izbjeglica“. Međutim, pregledom popisa utvrđeno je kako se na njemu nalazi 26.000 imena, ali i od toga je postoji njih samo – 7000! U ruralnim dijelovima stvarni broj „izbjeglica“ je 40 posto manji od službenih podataka.

Namirnice UNHCR-a na tržnici u selu Yumbe. | Izvor: Daily Mail

Brojka od 1.46 milijuna „izbjeglica“, izmišljena je na susretu zvanom „Uganda Solidarity Summit“ koji se odvio u lipnju prošle godine. U znak pomoći, Britanija je osigurala 300 milijuna funti pomoći, dok je EU dala 78 milijuna funti, a pomaganju se pridružila čak i Somalija sa 75.000 funti.

Pored svega, otkrilo se i kako se donirana hrana, dječje potrepštine te uređaji na punjenje solarnom energijom otvoreno prodaju na tržnicama, čak i unutar UN-ovih privremenih kampova. Dio zaliha otkriven je u lokalnim skladištima gdje se preprodaje lokalnim stanovnicima po napuhanim cijenama.

Pokazalo se i kako su žene i djevojčice, koje su tako rijetka pojava među imigrantima u Europi, prisiljavane na prostituciju od strane lokalnih vlasti, policije i samih djelatnika humanitarnih i nevladinih organizacija.

Istragom je utvrđeno i da je britanski Ured za međunarodni razvoj znao za korumpiranost vlasti Ugande, ali je svejedno donirao novac.

U svemu tome, nazadnost Ugande jasno se očituje u činjenici da strana pomoć toj zemlji iznosi dva i pol puta više nego što država prikupi porezom svake godine.

Humanitarna pomoć afričkim zemljama odavno se pokazala potpunim promašajem kojeg velika većina Europljana sustavno ignorira, a svaki pokušaj ukazivanja na činjenice koje to dokazuju etiketira se već uobičajenim nazivom i svrstava u retoriku o „kolonizaciji“.