Staroslavenski bog voda, nazvan jednostavno Vodan ili Voden, božanstvo je koje su posebno štovali moreplovci i ribari.

Vodan je smatran zaštitnikom ljudi koji su bili u direktnom doticaju s vodenim površinama. Istovremeno, Voden je smatran i božanstvom koje je moglo i utapati one koji nisu gajili poštovanje prema vodama. Budući da mu je žena Morana – boginja zime i smrti, često se poistovjećivao s demonom koji utapa ljude.

Morana – staroslavenska boginja tame, zime i smrti

Starovjerci su smatrali kako Vodan odvodi umrle u podzemni svijet Nava, do kojeg se stiže preko vode. Ova uloga utjecala je na to da je dolaskom kršćanstva zamijenjen sv. Nikolom, koji se danas također smatra zaštitnikom mornara.

Žrtve Vodanu prinosile su se uglavnom na način da su mlade žene zagazile u rijeke, jezera ili mora te puštale po površinama kolače, posude s tamjanom i vijence da plutaju. Vijenci su bili pleteni od vrbinih grana, budući da je vrba kao drvo koje raste pored voda bilo drvo posvećeno Vodanu.

U nekim običajima u vodu su se bacala ženska djeca, što je simboliziralo tobožnje prinošenje ljudske žrtve.

Vodan je pandan ruskom Kupalu, božanstvu koje je vezano za ritualno kupanje.

Nejasnoće o tome je li Vodan zapravo dobro božanstvo ili demon, zadržale su se do današnjih dana. Mišljenja pritom variraju ovisno o području u kojem su prevladavala ova božanstva.

Samo ime Vodan uvelike podsjeća na vrhovnog nordijskog boga Wotana ili Wodena. Međutim, germanski bog Woden nema nikakve veze s vodama.

Woden svoj korijen vuče iz riječi Wodanaz, koja označava bijes, a simbolizira Odina kao boga rata.