Brojne „konzervativne“ stranke europskih zemalja, koje se redovno kite epitetom „populizma“, svoje postojanje pokušavaju opravdati raznim zabranama „kulturnog“ i „vjerskog“ izričaja manjina, koje postaju većina. Mjere su to koje sustavno prikrivaju gorući problem Europe koja propada.

Danska je posljednja u nizu europskih zemalja koja je ovih dana zabranila nošenje burki. Prosječnom Europljaninu to će se učiniti kao vrhunski potez. Onima s malo dalekovidnijim pogledima biti će jasno da se radi tek o estetskom skrivanju stvarnih problema.

Slične zabrane uvele su i zemlje poput Francuske, Njemačke – djelomično te Belgije. Njima se prošle godine pridružila i Austrija.

Sama činjenica da se u Europi vode „pravne bitke“ oko pojedinih vizualnih izričaja ili praksi stranih kultura, dovoljno svjedoči tome da Europa ubrzano gubi svoj identitet koji počiva na daleko bitnijim temeljima od onih površnih – estetskih.

Zabrane nošenja ovog ili onog odjevnog predmeta nikome nije donijela ništa dobroga. Kriminal i zločini kao posljedica masovne imigracije iz zemalja Trećeg svijeta nisu se smanjili, niti će se smanjiti.

Gledano demografski, broj Europljana neće se povećati takvim potezima, niti će njihova sigurnost s obzirom na terorističke napade arapskih ili afričkih ekstremista biti išta veća.

U svemu tome, neki su pokušali dodatno „zakuhati“ priču postavljanjem raspela u javne ustanove u Bavarskoj, tvrdnjom da će se time „očuvati njemačka kultura.“ Njemačka, a ni europska kultura uskoro neće postojati jer Europljana i Nijemaca kroz nekoliko desetljeća neće više biti.

To je daleko od teorije zavjere, jer sve statistike to jasno pokazuju, ma koliko se to činilo nevjerojatnim.

Polovične mjere rezultirale su uvijek i katastrofalnim polovičnim rezultatima. „Populizam“ u svemu tome igra itekako dobru ulogu u korist anti-europskog establišmenta. Takve stranke tek su „kontrolirana opozicija“ koja nikada neće pribjeći konkretnim rješenjima konkretnih problema zbog straha od gubitka glasova i blaćenja u medijima.

Bitka protiv širenja islama „u rukavicama“ nikad neće rezultirati zaustavljanjem islamizacije, a još manje zaustavljanjem etničke zamjene europskog stanovništva. Očekivati od „demokratskih“ predstavnika europskih naroda da izvedu nešto što je suprotno „modernim europskim vrijednostima“ jest kao da očekujemo od hrvatskih političara da počnu raditi u interesu naroda.