Istraživači su ispitali 359-ero bijele djece u dobi između pet i dvanaest godina, te su otkrili da bi većina najradije provodila vrijeme s djecom iste rasne skupine.

Sveučilište Bristol i sveučilište York iz Toronta analizirali su do koje su mjere djeca iskazivala pozitivne ili negativne osjećaje kad bi vidjeli ljude različitih rasa.

Djeci su također prikazivane fotografije nepoznate bijele i crne djece, te se tražilo da ih kategoriziraju. Nije bilo pokazatelja izravnog negativizma prema crnim ljudima, ali su djeca, a posebno ona mlađa, pokazivala pozitivne osjećaje kad bi im se prikazivale slike bijelaca.

Dr. Amanda Williams sa sveučilišta u Bristolu, koju je strašno zabrinula i iznenadila činjenica da djeca više vole provoditi vrijeme s nekim tko izgleda poput njih, tvrdi da su „ovi rezultati produkt toga što odrasli koji pokazuju veće preferencije prema bijelim ljudima, često demonstriraju manje pozitivnih emocija prilikom interakcije s ostalim ljudima“.

Williams pritom zaboravlja da su istraživanja pokazala da djeca, čak dok su još dojenčad, znaju pokazivaju preferencijalno ponašanje prema ljudima „koji liče poput njih“.

Williams smatra da bi za mlađu djecu, u dobi od pet do osam godina, uvjeravanje da i drugi ljudi spadaju u skupinu ljudi koji su slični njima, moglo pomoći da razviju veću uključivost. Problem je jedino u tome što se djeca u toj dobi ipak više vode prirodnim instinktima nego što slijede školu političke korektnosti.

Također je dodala da bi za djecu u starosti od devet do dvanaest godina „naglašavanje uzora i idola iz drugih rasnih skupina moglo pomoći u razvoju rasne uključivosti kod djece“. U istraživanju je sudjelovalo 359-ero kanadske djece u razdoblju od pet godina.

Zanimljivo je i to što se istraživanje provodilo samo na bijelom djecom, jer kao što svi već znamo, a ponovili su nam to već nebrojeno puta, „samo bijelci mogu biti rasisti“.