Sljedbenici triju najpoznatijih monoteističkih religija – judaizma, islama i kršćanstva – uvjereni su kako su njihove dogme iskonske, u načelu zato što su „oduvijek bile tu.” Ipak, ukoliko nam pogled ode malo dalje u prošlost, stvari se počinju bitno mijenjati.

Povijest i teološka učenja

Povjesničari općenito vjeruju kako je perzijski prorok Zarathustra (grč. Zoroaster) živio između 1500. i 1000. g.p.n.e. na području današnjeg Irana. Neki izvori navode kako je živio i kasnije, oko 600. g.p.n.e. Međutim, svi se slažu kako su prije njega drevni Perzijanci štovali razna božanstva indo-arijskih religija, a sam zoroastrizam poprilično je povezan s vedizmom i hinduizmom. Neki vjeruju kako je zoroastrizam zapravo postojao davno prije nego li je Zarathustra odlučio aktivnije proširiti njegova učenja. Tako se spominje i period od 3000. g.p.n.e.

Zarathustra | Izvor: pinterest

Zarathustra je kritizirao tu mnogobožačku praksu te je propovjedao kako postoji samo jedno božanstvo – Ahura Mazda, Gospodar mudrosti – kojega bi trebalo štovati. Ovim potezom, Zarathustra je na određeni način doveo do razdvajanja indijskih i perzijskih Arijaca, ali je i pokrenuo prvu monoteističku religiju. Ipak, svojim djelima imao je utjecaj na bitne ličnosti tog doba, pa je tako perzijski vladar Vishtapa postao također sljedbenik zoroastrizma, nakon čega se religija brzo počela širiti carstvom.

Ideja postojanja jednog vrhovnog boga nije jedina značajka zoroastrizma koju su preuzele tri najpoznatije monoteističke religije judaizma, kršćanstva i islama. Isto se dogodilo s konceptom dobra i zla, pakla i raja, sudnjeg dana i konačnog otkrivenja. Anđeli i demoni također svoj iskon nalaze u učenjima Zarathustre. Čak je i ideja postojanja Sotone fundamentalno potekla iz zoroastrizma.

Zapravo, čitava ideja zoroastrizma vrti se oko borbe između Ahura Mazde, odnosno sila svjetlosti i dobrote, te Angre Mainyjua (Ahrimana), koji predstavlja sile tame i zla. Na čovjeku je da odabere stranu koju će slijediti, ne prisiljavajući ga ni na što. Razlog tome je taj što se vjeruje kako je čovjek dobar ili zao po vlastitom izboru, a ne po prirodi.

Ahura Mazda | Izvor: pinterest

Ovisno o svojim životnim djelima, prema načelima zoroastrizma, on nakon smrti odlazi na Most suđenja – Cinvata, gdje se odvajaju dobre i loše duše, a tamo ih dočekuju suci. Čovjek tamo susreće svoje unutarnje biće koje predstavlja sva njegova djela, misli i riječi. Ukoliko to biće – daena, poprimi oblik lijepe djevojke, čovjek odlazi u raj; ukoliko se pretvori u vješticu, odlazi u pakao.

Za razliku od osuđujućeg učenja kršćanstva, prema kojem su svi ljudi rođeni kao grešnici, zoroastrizam poučava da čovjek rođenjem spada u svijet pravednosti, te je kao stvorenje boga dobra i svjetlosti zapravo poslan na svijet kako bi širio dobrotu, pratio Ashu – kozmički poredak sveopćeg postojanja, i borio se protiv sila zla koje predstavlja Angra Mainyu.

Temelji i učenja zoroastrizma zapisani su u četiri knjige koja se naziva Avesta, a napisana je na staroiranskom jeziku te sadrži drevnu indo-arijsku kozmologiju, pravo, liturgiju molitve te ostala učenja Zaratustre.

Naglo širenje, pa nagli pad

Zoroastrizam je više od tisuću godina bio službena religija carstava pod vladavinom dinastija Ahemenida i Sasanida te za vrijeme Partskog Carstva. Unatoč vrlo brzom širenju unutar carstava, zoroastrizam nikad nije prihvaćen kao državna religija izvan utjecaja Perzijskog carstva.

Zarathustra umire u 77. godini života, a njegova ostavština održala se sve do muslimanske najezde u 7. stoljeću nove ere. Nakon pokoravanja, sljedbenici zoroastrizma sve više bivaju ugnjetavani, zbog čega se povlače iz gradova te odlaze u Indiju.

Hram vatre | Izvor: pinterest

Veliki broj sljedbenika zoroastrizma podčinio se islamu pod prijetnjom smrću, što je rezultiralo dodatnim padom njihova broja na području današnjeg Irana. Vjeruje se kako danas u svijetu postoji tek oko 150.000 do 200.000 vjernika, dok ih je u Iranu između 10.000 do 20.000.

Hram vatre | Izvor: pinterest

Unatoč vladavini islama, zoroastrizam je u Iranu službeno priznata religija, pa tako postoji i grad po imenu Yazd koji još uvijek sadrži takozvane „hramove vatre“. Ovdje vrijedi istaknuti kako štovatelji zoroastrizma nisu štovatelji vatre same po sebi, nego je ona dijelom njihove vjere iz jednostavnog razloga što simbolizira svjetlost i toplinu.

Veliki dio sljedbenika danas živi u Indiji, posebice u Mumbaiju. Tamo su poznatiji pod nazivom Parsi, a ujedno zauzimaju visoke pozicije u ekonomskim i političkim krugovima. Moć i bogatstvo stekli su tijekom 18. i 19. stoljeća, u eri ekspanzije trgovine.

Osim Indije i Irana, najveći broj zoroastrijanaca nalazi se u Londonu, ali i drugim dijelovima svijeta poput SAD-a i Australije.