Donosimo vam izvadak iz knjige hrvatskog autora Roberta Jurčića pod naslovom „25 godina Europske Unije – 25 godina promašaja“, koja će ovaj petak, 16.11.2018 u 15:30 sati, biti predstavljena na Interliberu u Zagrebu. Cilj knjige je upoznati, educirati naše sugrađane kako je Europska unija nastala i u kojem smjeru se ona kreće. Koji su njeni prije svega ekonomski, politički i demografski ciljevi. Drugi cilj knjige je dati neupitne podatke o neuspjehu EU koje nitko ne može osporiti i proglasiti lažnim vijestima. Uz dopuštenje autora objavljujemo uvod knjige.
25 godina Europske Unije – 25 godina promašaja
Uvod
Europska unija je politička ekonomska unija europskih država koja se nalazi u dubokim problemima. Službene vrijednosti ove unije nastale prije točno 25 godina su vladavina prava, demokracija, ljudska prava, socijalna država, solidarnost među državama članicama i stvaranje visoko kompetitivne ekonomije. Enormnu razliku između ovih proklamiranih ciljeva i stvarnosti možemo najlakše opisati kao razliku između komunističkog ideala potpune jednakosti i stvarnog života u komunizmu.
Kao što je komunizam u stvarnosti radio sve nasuprot svojim službenim idealima tako je isto radila i Europska unija tokom prvih 25 godina svog postojanja. Ova knjiga predstavlja analitički prikaz stvarnosti Europske unije koji se nalazi u potpunoj suprotnosti s slikom koju šalju tamošnje institucije i režimski mediji. Kada ovdje govorimo režimski mediji, ne govorimo ništa uvredljivog jer analitički gledajući mediji u svakoj normalnoj državi glorificiraju državnu politiku bila ona uspješna ili neuspješna. Da li je riječ o demokraciji ili autokraciji po ovom pitanju, kao i onom životnom to je potpuno nevažno.
Deng Xiaoping je volio ponavljati kako nije važno da li je mačka bijela ili crna nego je važno da lovi miševe. Svaki stvarni humanist kao i svaki čovjek koji živi od svog rada se ne zamara pitanjima demokracije i autokracije pošto je riječ o kompleksnim pitanjima. Takva normalna osoba države, sisteme, režime dijeli u dvije osnovne kategorije. One koji dižu životni standard vlastitog stanovništva i one koji snižavaju životni standard vlastitog stanovništva. Naš osnovni strukturalni problem se nalazi u činjenici da je Europska unija stvorena prije svega s ciljem rušenja životnog standarda vlastitog stanovništva.
Ništa bolje ne ukazuje na ovaj strukturalni cilj od potpisivanja sporazuma s Turskom samo 16 mjeseci nakon formiranja Europske unije. Tim sporazumom europska politička, u savezu s ekonomskom elitom, je dogovorila seljenje proizvodnih pogona iz zapadnoeuropskih država u Tursku s jeftinom radnom snagom, čime je ona transformirana iz poljoprivredne u industrijsku državu dok su s druge strane Europljani jedino dobili gubitak stalnih radnih mjesta.
U sljedećem desetljeću ovaj strukturalni cilj će se redovno ispunjavati samo što će se mijenjati imena država koja će poslužiti kao oružje masovnog uništenja životnog standarda Europljana. Kao što smo rekli na početku je tu bila Turska, a potom su došli Kina i bivše komunističke države. Zadatak ovih posljednjih je bio da po ulasku u uniju postanu izvor jeftine radne snage koja će rušiti životni standard zapadnih europljana i oni su taj zadatak savršeno izvršili. Ovaj poremećaj na tržištu rada najbolje dokazuje priča o Poljacima kada koristimo primjer “Keltskog tigra”. Broj stanovnika rođen u Istočnog Europi u sveukupnom stanovništvu Irske je skočio s 0 % na 4 % u samo 24 mjeseca stvarajući tako neupitan poremećaj na tržištu rada. Nitko nije bio iznenađen kada se 80 % Iraca usprotivilo primanju Poljaka i drugih kao što isto tako nitko nije bio iznenađen kada su tamošnje vlade potpuno ignorirale volju svih građana što ne bi smjela niti jedna vlada koja se naziva demokratskom.
Drugi konkretni rezultat europskih strukturalnih mjera kada govorimo industriji možemo vidjeti na ekonomiji Velike Britanije koja je 20 % svog BDPa dobivala iz proizvodnje prije stvaranja unije, a početkom ovog desetljeća taj udio je spao na jedva 10 % . Kompletne zajednice su potpuno uništene premještanjem proizvodnje iz Europe,a njeni članovi vrlo dobro znaju da su bili opljačkani od strane europskih zakona, korporacija i elita koje su izvršile redistribuciju bogatstva od običnih građana prema sebi. Ova makroekonomska, strukturalna politika stvorena od strane stručnjaka iz financija i Europske Centralne Banke tokom prvih 25 godina je bila totalni ekonomski promašaj. Ništa ne dokazuje taj promašaj bolje nego pozicija Europske unije u svjetskoj ekonomiji. Europska unija je 2012. godine bila najveća ekonomija u svijetu i po BDP-u i po BDP-u kupovne moći (BDP PPP) dok danas ona to više nije niti po prvom niti po drugom.
U drugom dijelu knjige govorimo o Europi zahvaćenoj ludilom multikulturalizma i migracija. Kada govorimo o efektu migranata na životni standard, za početak trebamo razmišljati o prvom pravilu ekonomije koje tvrdi da migranti pozitivno utječu na bogate domoroce dok istovremeno smanjuju primanja siromašnih domorodaca. Kako bi se umjetno stvorila drugačija, lažna slika, humanitarne organizacije imaju strategiju da od demografa i ekonomista traže argumente u korist migracija čak i kada oni sami u njih ne vjeruju. Ništa bolje ne pokazuje ovu razliku između stvarnosti i propagande od francuskih “humanitaraca” koji licemjerno podržavaju migrante i multikulturalno društvo, ali istovremeno se protive ideji da njihova djeca žive u tom društvu. Njihova izjava “multikulturalno društvo neće biti rađeno na leđima moje kćeri” više nego jasno ukazuje da oni podržavaju gradnju novog društva na leđima tuđih, a ne svojih kćeri. Rezultat ove politike je da se na primjer 65 % mladih talijana protivi daljnjem primanju migranata dok je kod starijih stanovnika taj broj drastično veći.
Zagorovnici utilitarističke ideologije koje prije svega možemo naći među zapadnom liberalnom elitom smatraju svojim ciljem maksimaliziranje opće sreće ljudi pri čemu sva ljudska bića gdje god da se nalaze imaju istu vrijednost. U skladu s ovom ideologijom oni podržavaju migracije jer iako njihovi sugrađani zapadnjaci trpe negativne posljedice, mnogo veće pozitivne posljedice doživljavaju osobe koje danas žive u Africi i Aziji pri čemu pragmatički gledajući mi ne smijemo nikada zaboraviti ekonomske beneficije za zapadnu elitu. Drugi temelj na kojem se nalazi podrška za migrante mi nalazimo u Staljinizmu i Kastrizmu.
Iz Staljinizma nam dolazi ideologija nulte razlike među ljudima koja tvrdi da je ljudska priroda umjetno stvorena društvena konstrukcija dok nam iz Kastrizma ili preciznije iz NACLA stvorenog u SAD za podršku Castru dolazi ideologija o privilegiji bijele boje kože. U ovom dijelu knjige koristeći dokaze iz akademske zajednice, europskih i međunarodnih zakona mi rušimo ove dogme i dokazujemo da Europljani žive u vremenu istrebljenja, stvorenom ciljanim odlukama Europske komisije i europskih vlada.
U trećem i najkraćem dijelu ove knjige gledamo kako je stvorena Europska unija i de facto Europski ustav. Nema danas nikakve potrebe da ovdje citiramo francusku ministricu financija i direktoricu MMF-a Christine Lagarde koja je izjavila “Mi smo prekršili sva pravila, sve europske zakone” da znamo kako Europska unija koja kao jedno od svojih najvažnijih pravila proklamira vladavinu zakona, da su oni ponovno i ponovno i ponovno prekršili sva Europska pravila, sve Europske zakone.
U četvrtom dijelu knjige mi gledamo kako je katastrofalna vanjska politika Europske unije izgradila na svojim granicama u samo 6 godina vatreni krug. Kada gledamo službene dokumente možemo vjerovati u slučajnost koja je dovela do britansko-francuske agresije na Libiju, iako dokazi ukazuju na planiranu kampanju, planiranu agresiju 2011. godine. Ovaj katastrofalni promašaj nije spriječio Europsku uniju da protivno međunarodnim zakonima šalje novac i oružje Al Kaidi i Islamskoj državi u Siriji ili da podrži državni udar protiv demokratski izabranog predsjednika Ukrajine što je rezultiralo stalnim ratnim stanjem u ovoj državi. Zanimljivo se je upitati kako je unija koja u nebesa uzdiže ljudska prava uništila toliko država na svojim granicama i postala suučesnik krvavim sukobima?
Kada pogledamo stanje izvan ovog takozvanog vatrenog kruga otkriti ćemo Europu koja je desetljećima podržavala navodno demokratski nastrojene opozicijske lidere koje će kasnije ona sama proglasiti diktatorima. Neupitno prvi na ovoj listi je turski predsjednik Erdogan koji je kao i nakon stupanja na vlast uživao punu podršku Europe u uništavanju moći turske vojske koja je štitila sekularnu državu. Drugi danas javno poznati slučaj je onaj Aung San Suu Kyi koju se danas naziva u Europi genocidnim diktatorom pa se mi svi moramo upitati kako je moguće napraviti ove greške?
Neupitno najvažnija od ovih vanjskopolitičkih grešaka je današnja svađa s SAD nakon izbora Donalda Trumpa za predsjednika. Prvobitne europske reakcije na njegov izbor su bile kritičke izjave predsjednika europske komisije Junckera i drugih europskih lidera nakon čega Merkel biva proglašena za novog lidera slobodnog svijeta i svjetskog spasitelja. Ovi nerazumni napadi nisu bili napadi na samo predsjednika Trumpa nego su bili ujedno i napadi na američku demokraciju koja je izgubila između 6 i 7 milijuna radnih mjesta u proizvodnji tokom posljednjih 16 godina nakon čega su građani potpuno razumno glasovali protiv osoba koje podržavaju nastavak postojanja ovakvog nakaradnog ekonomskog sistema.
Europska unija je stvorena u prekrasnom snu europskog jedinstva kojim će se završiti europski ratovi i stvoriti blagostanje s bratstvom i jedinstvom europskih naroda. Ovaj emotivno prekrasni san je u vrlo kratkom vremenu postao noćna mora Europljana u kojem je blagostanje zamjenjeno stagnacijom,a bratstvo i jedinstvo Europljana je zamjenjeno s bratstvom i jedinstvom pripadnika svih svjetskih naroda što po riječima jednog od najvećih modernih svjetskih stratega uvijek završi ratom jer namjera nikada nije važna. Jedino što je važno je završni rezultat.
Danas ništa bolje ne predstavlja stvarnost Europskih institucija od njenih lidera 2017. godine. Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je nagrađen svojom pozicijom zbog uloge u pretvaranju Luxemburga u Europski centar izbjegavanja plaćanja poreza. Pored njega odmah stoji predsjednik europskog parlamenta Antonio Tajani, Berlusconijev klaun odgovoran za dieselgate aferu i na kraju tu je Jeroen Dijsselbloem predsjednik Eurogrupe iz političke stranke koja je dobila samo 5.7 % glasova na parlamentarnim izborima u svojoj državi.
Oni najbolje predstavljaju Europski stup socijalnih prava, poštenja i demokracije u Europskoj uniji.
Autor: Robert Jurčić
