Dok se Afrika zahvaljujući sustavnoj pomoći „zlih kolonizatora“ suočava s porastom stanovništva bez premca bilo gdje u svijetu, milijuni ljudi odlaze u brzorastuće gradove dok se desetljećima stari javni objekti raspadaju pod pritiskom.

Kanalizacija zajednice na periferiji glavnog grada Ugande, Kampale je užas za tamošnje stanovnike, a nema niti javnih zahoda za oko 1.200 ljudi. Blato koje je izmiješano s izmetom unosi se u kuće tijekom jakih kiša, javlja AP.

Sanitarna kriza odjekuje u gradovima širom svijeta u razvoju. Oko 2,5 milijardi ljudi, od kojih je većina u Africi ili Aziji, nema pristup odgovarajućem zahodu, pokazuju podaci Ujedinjenih naroda. Vlade sve više ovise o privatnim tvrtkama i „filantropskim“ skupinama kako bi se pomoglo u upravljanju ljudskim otpadom u gradovima u kojima nikad nije bilo planirano da živi tako veliki broj ljudi.

Kampala je dom najmanje 1,5 milijuna ljudi, ali vlasti kažu da ih preko 3 milijuna dnevno prođe kroz njega, obično zbog posla. Ipak, on ima manje od javnih 800 zahoda koji se plaćaju i samo 14 besplatnih, od kojih su mnogi derutni i često zaprljani izmetom.

Mnogi se zato žure u tržne centre kako bi se olakšali. Čak su i u zgradama vladinih agencija zahodi često zatvoreni, očito kako bi obeshrabrili uljeze.

Gradski kanalizacijski sustav Kampale obuhvaća manje od 10 posto stanovništva, kažu vlasti. Kad septičke jame nisu dobro izgrađene, predstavljaju ozbiljnu opasnost za zdravlje. Iz njih izlazi fekalni otpad koji kontaminira močvare i jezero Victoria, glavni gradski izvor vode, posebno tijekom kišne sezone.

Manje od 50 posto fekalnog mulja nastalog u Kampali sigurno odlazi u postrojenje za obradu otpada“, rekao je Angelo Kwitonda, inženjer za kanalizaciju u vladi. „Ostatak volumena čuvamo u našim domovima.

Izbijanja kolere i drugih bolesti koje se prenose pijenjem kontaminirane vode su uobičajene.

Prema izvješću Svjetske banke iz 2012., loše sanitarne mjere koštaju Ugandu 177 milijuna dolara godišnje u ekonomskim gubicima povezanim s liječenjem bolesti i gubitkom produktivnosti dok ljudi traže mjesta za olakšanje. Potrebno je izgraditi oko 650.000 zahoda kako bi se izbjegla defekacija na otvorenom.

Afrička gradska područja sačinjavaju 472 milijuna ljudi, što će se udvostručiti tijekom sljedećih 25 godina, navodi se u izvješću Svjetske banke za 2017. godinu.

Vlasti u Kampali godinama nisu izgradile niti jedan javni zahod, iako postoji plan da se do 2025. postavi 200 toaleta uz podršku donatora kao što je njemačka razvojna agencija GIZ.

Privatne tvrtke isprobavaju rješenja u siromašnim, prenapučenim četvrtima kao što su Makindye-Lukuli, gdje se smeće gomila oko kućica sa krošnjama.

Program sanacije koji podržava zaklada Bill Gatesan fokusirana je na pražnjenje septičkih jama u domaćinstvima do kojih nije lako doći posebnim kamionima, koji su u privatnom vlasništvu.

Slični problemi vladaju i drugdje u Africi. U zapadnoafričkoj državi Burkina Faso, gdje je defekacija na otvorenom uobičajena u mnogim selima, grupa WaterAid promiče inicijativu za prikupljanje sredstava pod kojom istaknuti stanovnici ulažu svoj novac u izgradnju javnih zahoda.

U Senegalu, čiji je glavni grad Dakar podložan poplavama, grupe za pomoć pomogle su u izgradnji zahoda koji razgrađuju otpad na licu mjesta, pretvarajući ga u kompost i izvor obnovljivih izvora energije, rekao je Yacine Djibo iz SpeakUpAfrica, senegalske skupine čiji rad uključuje zagovaranje za poboljšane sanitarne mjere na cijelom kontinentu.