Sjedinjene Američke Države su zemlja koja nikad nije odgovorala za svoje brojne ratne zločine, od razdoblja iz Drugog svjetskog rata pa do današnjih dana. Jedan od poznatijih zločina, je svakako operacija masovnog zaprašivanja vijetnamskih zelenih površina kancerogenim kemikalijama u obliku herbicida, čiji cilj je primarno bio uništiti pošumljena područja koja je Vijetkong koristio za svoje gerilsko ratovanje i obradive površine koje su ga snabdjevale hranom.

Agent Orange je herbicid i kemikalija za defolijaciju, jedan od taktičkih herbicida iz takozvane Rainbow serije. Nadaleko je poznat po tome što ga je američka vojska koristila kao dio svog programa herbicidnog ratovanja, Operation Ranch Hand, tijekom Vijetnamskog rata od 1961. do 1971. godine.

Glavni sastojak ovih herbicida je dioksin, s više raznih varijanti koje su isprobavane i korištene u Vijetnamu pod raznim kodnim imenima klasificiranim po bojama. TCDD, oblik dioksina koji je korišten u Vijetnamu, klasificiran je kao kancerogen od strane Američke agencije za zaštitu okoliša.

Tijekom Vijetnamskog rata, između 1962. i 1971., vojska Sjedinjenih Država raspršila je gotovo 76.000 metara kubnih raznih kemikalija u obliku herbicida i defolijansa u Vijetnamu, istočnom Laosu i dijelovima Kambodže.

Agent Orange, najpoznatiji iz serije, se obično prskao iz helikoptera ili niskoletećih zrakoplova C-123 Provider, opremljenih raspršivačima i pumpnim sustavima MC-1 Hourglass, te spremnicima za kemikalije od 3.800 litara. Prskanje je također vršeno iz kamiona, čamaca i prskalica za ruksake.

Do 1971. godine 12 posto ukupne površine Južnog Vijetnama poprskano je kemikalijama za defolijaciju, u prosječnoj koncentraciji 13 puta većoj od preporučene za primjenu od strane američkog Ministarstva poljoprivrede. Samo u Južnom Vijetnamu, procjenjuje se da je oko 10 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta u konačnici uništeno. Kampanja je uništila 20.000 kvadratnih kilometara šuma te tisuće kvadratnih kilometara usjeva.

Na fotografiji se vidi dugoročni učinak primjene dioksina, jedna strana obale je prskana, druga nije

Američka vojska počela je gađati usjeve hrane u listopadu 1962., prvenstveno koristeći Agent Blue; američka javnost nije bila upoznata s programima uništavanja usjeva sve do 1965. godine. Prvo službeno priznanje programa stiglo je od State Departmenta u ožujku 1966. godine.

Tijekom Vijetmanskog rata korišteno je više herbicida, a svaki je imao i svoje kodno ime:

Agent Green: korišten do 1963., Agent Pink: korišten do 1964., Agent Purple: korišten od 1961. do 1965., Agent Blue (Phytar 560G): korišten od 1962. do 1971., Agent White (Tordon 101): korišten od 1966. do 1971., Agent Orange or Herbicide Orange: korišten od 1965. do 1970., Agent Orange II:  korišten nakon 1968.

U Vijetnamu, prve velike misije defolijacije (1962.-1964.) koristile su 8.208 galona Agent Green, 122.792 galona Agent Pink i 145.000 Agent Purple. Oni su bili manji od 11.712.860 galona Agent Orange (obje verzije) korištenih od 1965. do 1970. Agent White počeo je zamijenjivati Orange 1966. godine, potrošeno je 5.239.853 galona. Jedino sredstvo koje se koristilo u velikim razmjerima u ulozi protiv usjeva bio je Blue, s 2.166.656 galona korištenih.

Prema izvješću Američke udruge za unapređenje znanosti, kampanja herbicida poremetila je opskrbu hranom za više od 600.000 ljudi do 1970. godine.

Mnogi stručnjaci su se u to vrijeme protivili herbicidnom ratu zbog zabrinutosti oko nuspojava na ljude i okoliš neselektivno prskajući kemikaliju na široko područje. Već 1966. Ujedinjenim narodima su predstavljene rezolucije u kojima se optužuje da SAD krši Ženevski protokol iz 1925., koji je regulirao korištenje kemijskog i biološkog oružja. SAD su odbacile optužbe tvrdeći da Agent Orange nije kemijsko ili biološko oružje jer se smatralo herbicidom i defolijantom te je korišteno u nastojanju da se unište biljni usjevi i da se oduzme neprijatelju moć prikrivanja i nije namijenjeno da se koristi kao oružje protiv žive sile.

Studija koju su proveli Bionetic Research Laboratories između 1965. i 1968. godine otkrila je malformacije kod pokusnih životinja uzrokovane 2,4,5-T, komponentom Agent Orangea. Studija je kasnije skrenuta pozornost Bijeloj kući u listopadu 1969. godine. Druge studije izvijestile su o sličnim rezultatima i Ministarstvo obrane počelo je smanjivati ​​operaciju herbicida. Dana 15. travnja 1970. objavljeno je da je korištenje Agent Orangea obustavljeno. Defolijacija i uništavanje usjeva potpuno su zaustavljeni do 30. lipnja 1971. godine.

Desetljećima nakon rata i dalje se rađaju djeca s deformacijama

Vlada Vijetnama kaže da je 4 milijuna njezinih građana bilo izloženo ovom agensu, a čak 3 milijuna je zbog toga oboljelo; ove brojke uključuju njihovu djecu koja su posljedično bila izložena. Crveni križ Vijetnama procjenjuje da je do 1 milijun ljudi invalidno ili ima zdravstvenih problema zbog kontaminacije ovim herbicidima.

Prema studiji dr. Nguyena Viet Nhana, djeca u područjima gdje se koristio Agent Orange bila su pogođena i imaju višestruke zdravstvene probleme, uključujući rascjep nepca, mentalne teškoće, kile i dodatne prste na rukama i nogama. U 1970-ima, visoke razine dioksina pronađene su u majčinom mlijeku južnovijetnamskih žena, te u krvi američkog vojnog osoblja koje je služilo u Vijetnamu. Pogođeni stanovnici žive u lošim uvjetima s mnogim genetskim bolestima.

Oglas:

Dok su bili u Vijetnamu, američkim vojnicima je bilo rečeno da se ne brinu i da je kemikalija bezopasna za ljude. Nakon povratka kući, vijetnamski veterani počeli su sumnjati da bi njihovo loše zdravlje, slučajevi spontanih pobačaja kod njihovih žena, kao i njihova djeca rođena s urođenim manama mogli biti povezani s Agent Orange i drugim otrovnim herbicidima kojima su bili izloženi u Vijetnamu. Veterani su 1977. počeli podnositi zahtjeve Odjelu za pitanja veterana za invalidnine i za zdravstvenu njegu za stanja povezana s izloženošću herbicidima, ili točnije dioksinu, ali su njihovi zahtjevi odbijeni osim ako nisu mogli dokazati da je stanje počelo kada su bili u službi ili unutar jedne godine od otpuštanja.

Do travnja 1993. godine Odjel za pitanja veterana isplatio je odštetu za samo 486 žrtava, iako je primio zahtjeve za invalidnost od 39.419 američka vojnika koji su bili izloženi herbicidima dok su služili u Vijetnamu.

Oko 17,8% ukupne šumske površine Vijetnama prskano je tijekom rata, što je narušilo ekološku ravnotežu. Postojana priroda dioksina, erozija uzrokovana gubitkom raslinja i gubitak šumskog fonda sadnica značili su da je pošumljavanje bilo teško ili nemoguće u mnogim područjima. Utjecaj je bio značajan i na raznolikost životinjskih vrsta; u jednoj studiji biolog s Harvarda pronašao je 24 vrste ptica i 5 vrsta sisavaca u prskanoj šumi, dok je u dva susjedna dijela neprskane šume bilo 145 i 170 vrsta ptica te 30 i 55 vrsta sisavaca.

Dioksini iz herbicida zadržali su se u vijetnamskom okolišu još od rata, taloživši se u tlu i ulazeći u lanac ishrane preko životinja i riba koje se hrane u kontaminiranim područjima. Kretanje dioksina kroz prehrambenu mrežu rezultiralo je biokoncentracijom i biomagnifikacijom. Područja koja su najjače kontaminirana dioksinima su bivše američke zračne baze.

Autor: Ivica Mandekić