Frustrirana zakonskom zabranom razmjene obavještajnih podataka s izraelskim operativcima koji provode ciljane atentate na Hezbollaha, američka Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) je kreirala rupu u zakonu koja im je dala potpuni pristup čak i podacima američkih državljana, pokazuju dokumenti koji su procurili u javnost.

Izraelska nacionalna jedinica SIGINT (ISNU), partner NSA, uvjerila je Amerikance da zaobiđu zakonsku zabranu pružanja podataka o nadzoru za ciljane atentate tijekom izraelskog rata s Libanonom 2006. godine, stoji u dokumentima koje je objavio Edward Snowden.

Koristeći već izlizani pojam „terorizma“ kako bi opravdali suradnju za koju su znali da je nezakonita, NSA i ISNU pronašli su rješenje prekoUreda ravnatelja nacionalne obavještajne službe koji je Izraelcima pružio sve potrebne informacije, prema članku interne publikacije NSA iz listopada 2006. godine.

Za ISNU-u, ova zabrana [o razmjeni podataka za ciljana ubojstva] bila je u suprotnosti ne samo u pružanju podrške Izraelu u njegovoj borbi protiv Hizballaha, nego sveukupno, u potpori globalnom ratu SAD-a protiv terorizma“, navodi dokument na stranici SIDToday.

Autor dokumenta, čije ime je skriveno, detaljno opisuje „kasne noćne, ponekad napete razgovore“ s dužnosnicima ISNU-a koji su vjerovali da zaslužuju izuzeće od američke zabrane ciljanog ubijanja.

Dokumenti ne uključuju pojedinosti o tome kakvi su dogovori postignuti ali izraelska vojska je koristila američke podatke kako bi se okomila na civilno stanovništvo Libanona, baš kao i američki vojnici u Afganistanu i Iraku, kada se broj civilnih žrtava naglo povećao nakon što su dobili pristup podacima od NSA.

Izrael je u više navrata, a u nekim slučajevima i najgrublje, prekršio ratne zakone,“ izjavio je za Intercept izvjestitelj Human Rights Watcha Nadim Houry, dodajući kako su Izraelci „sudjelovali u neselektivnim zračnim napadima“ i kasetnom bombardiranju „civilne infrastrukture koja nije bila vezana za na bilo koji način do oružanog sukoba.

Ta „strategija“ imala je ime – „Dahiyeh doktrina“ – a izraelski su dužnosnici priznali da je ona provođena namjerno, ali unatoč toj brutalnosti, nisu mogli pobijediti u ratu.

Prezentacija Intercepta o suradnji NSA i ISNU navodi da „povjerenje javnosti u IDF pada“ i da je „imidž IDF-a narušen“ nakon što su naizgled nadmašeni Hezbollahovi borci uspjeli zadržati Izraelce na liniji. Ipak, IDF je, prema izlaganju, „pripremljen za drugi krug“.

Očigledno nezadovoljni pravnom rupom koju su Amerikanci stvorili za njih, Izraelci su tražili i dobili potpuni pristup masovnim podacima o nadzoru NSA nakon rata.

Memorandum iz 2009. službeno je omogućio ISNU-u neograničen pristup sirovim obavještajnim podacima NSA, uključujući telefonske i internetske zapise američkih državljana i građana drugih zemalja. Isključeni su samo podaci američkih dužnosnika, na temelju sustava časti (budući da je ISNU dobio upute da „uništi po čitanju“ sve zapise koji potječu od vladinih dužnosnika).

Izraelci su bez ikakvih zapreka mogli koristiti ili čakizbrisati identitet Amerikanaca čije su informacije bile prikupljene u mreži, sve dok su prvo zatražili dopuštenje od NSA.

NSA je klasificirala ISNU kao „najcjenjenijeg partnera,“ ali je također sugerirala da je među Izraelcima postojala „velika anksioznost“u pogledu oslanjanja na podatke NSA.

Jedan slajd prezentacije NSA navodi: „Što je ISNU htio? Sve !!!“ te pritužbe na izraelskomasovno špijuniranje Amerikanaca, što se često može naći u arhivima Snowdena.